Kako se nakon Ciparskog rata granice u Boki nisu promijenile, Peraštani će na proširenje svojih posjeda u zaleđu morati čekati još jedno stoljeće (Morejski rat).

Poradi velikih žrtava, Peraštani su poslije Lepantske bitke posebnim dekretom Senata oslobođeni obveze čuvanja duždeva stijega.

Bilo je to ovako: kada je propala Mletačka Republika, Peraštani su znali da je to kraj njihova dugostoljetnoga razdoblja blagostanja što je počivalo na vjernosti i na povlasticama koje im je davala Republika.

Zato su Peraštani i dobili privilegiju da budu zastavnici duždeva stijega (gonfalonieri) na mletačkom ratnom brodovlju.

Kada su, dakle, 23. kolovoza Peraštani spustili stijeg Republike s Kapetanove kuće i tvrđave Sv. Križa da bi na njezino mjesto stavili austrijsku zastavu koja je dobila cijelu Dalmaciju, skupilo se cijelo mjesto.

Peraštani su podigli otok i kapelu u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na istom mjestu pronašli Gospinu sliku.

Peraštani su u XVI veku imali pomorsku školu (Nautika) na glasu, a u njoj su školovali mornare i za ruskog cara Petra Velikog.

Kada je udružena mletačka, malteška, toskanska i papinska mornarica 1687. oslobađala Herceg-Novi od Turaka, odlikovali su se u bojevima Dobroćani i Prčanjani pod Nikolom Sbutegom i Petrom Đurovićem kao i Peraštani pod kapetanima Mazarovićem, Zmajevićem, Štukanovićem i Vujovićem.

Učestale prijetnje s nedalekih osmanlijskih posjeda uvjetovale su da se Peraštani od samoga početka usmjere na vojničko djelovanje, braneći kako svoj grad, tako i ostale mletačke stečevine u Boki.

Ratujući za čast domovine i u slavu Prejasne Republike, Peraštani su stjecali visoke časničke činove, odlikovanja vitezova svetoga Marka, počasne naslove i znatne posjede.

A pobožni Peraštani od tada do danas nasiplju kamenje, što znači da je današnji otočić ljudskom rukom stvoren.

Na 3900. Peraštani Dalmatini dignuli se jesu suproć Rimljanom.

Nastao je nasipanjem i širenjem umjetnog otočića, oko hridi, na kome Peraštani podižu i ukrašavaju svetište, najljepši zavjet Bogorodici, jedinstven na čitavom Mediteranu.

Kako su Peraštani bili poznati pomorci njihovi muževi i momci su bili na brodovima daleko od kuće.

Pobjeda Peraštana odjeknula je cijelom Europom, a sami Peraštani su pobjedu pripisivali ne sebi nego Gospinu zagovoru.

Ugodno nam je bilo vidjeti spomen-ploču koja obilježava dolazak bana Petra Zrinskog u Perast 1654, kada su Peraštani uspjeli otjerati Turke.

Kao grad na granici, Peraštani pogubnost osmanlijskih provala osjećaju u više navrata.

Oslobođeni turske opasnosti, Peraštani u 18. st. postižu vrhunac svoje pomorske moći.

Peraštani su zaokupljeni borbama protiv Turaka i gusara (ulcinjskih i berberskih, tj. sjevernoafričkih).

U borbi sa znatno nadmoćnijim neprijateljem Peraštani su se obranili.

Jačanjem pomorske snage Peraštani započinju sredinom 16. st. pokret za odvajanje od Kotora i stvaranje samostalne općine.

Nakon što je Napoleon ukinuo Mletačku Republiku 1797. godine, Peraštani svečano ukapaju u crkvi sv. Nikole zastavu Sv. Marka obilježavajući i na taj način prestanak gotovo četiristoljetne mletačke vlasti.

IZ PROŠLOSTI BOKE: PERAŠTANI - ČUVARI STIJEGA MLETAČKOG DUŽDA (1)

Na otoku se nalazi groblje na kojem su pokapani Peraštani do 1866. godine.

Osim u pomorstvu neki su se Peraštani istaknuli i na području književnosti, znanosti i umjetnosti.

Uočavajući kako je stara župna crkva prema moru postavljena u smjeru istok-zapad, umjesto sjever-jug, Peraštani su u zamahu prosperiteta odlučili zidati novu crkvu.

Prema legendi tada su Peraštani Zrinskom poklonili vrč koji su zaplijenili u borbama s Turcima, a nekad je pripadao Petrovu pradjedu Nikoli Šubiću Zrinskom, poznatom iz Sigetske bitke 1566. godine.

Peraštani su tijekom stoljeća nasipavanjem kamena i potapanjem starih jedrenjaka povećali površinu otoka.

Pred Perastom je umjetni otočić koji su učinili Peraštani tako da su oko jedne hridi koja je virila iz mora nasipali kamenje.

Obično su Peraštani držali počasnu stražu ratne zastave admiralskog broda mletačke flote, pa je tada poginulo 7 čuvara zastave - Peraštana.