Old Trafford percipiram kao stadionom koji nije samo manchesterovski, već svjetski, to je turistička atrakcija, kao što želite vidjeti Big Ben, većina običnih ljudi, ne samo nogometnih zaljubljenika po mom mišljenju želi vidjet manchester United i bez obzira na veliki broj pretplatnika smatram da veliki broj ljudi, navijača ne stvara atmosferu da to zasluži najboljim stadionom u Europi, isto vrijedi za Santiago i Nou Camp.Tko je onda najbolji? prema nekakvom istraživanju sjećam se da je u Engleskoj najboljim proglašen Craven COttage, stadion Fulhama, na temelju čega, ne znam, zbilja nisam upoznat niti sam to istraživao.

Ni sam ne znam, da li je to zbog toga što postajem stariji, ili možda drugačije percipiram stvari, ili pak viška informacija koje nekad nisu u toj mjeri bile dostupne, ali od nekad ugledne reprezentacije i nacionalnog ponosa naše male zemlje, sve je jači dojam kako i reprezentacija postaje leglo uhljeba i ljudi kojima ista služi kao odskočna daska za izgradnju karijera.

Moj grijeh je sto percipiram samo Njega i ne zelim stvarati tenzije.

Osobno ju niti vidim niti percipiram.

Kako ja percipiram Orbana, on izražava tipični mađarski duh, ali nezna (iako misli da zna) vodit državu osim žestokim uzdama, što kola zasigurno vodi u jarak.

Grozan sam u opraštanju i često percipiram odlazak nakon odlaska.

Ja osobno sve to percipiram na jedan možda neobičan način, a to je si zamislim da postoji jedno zeleno polje, da sam ja izašao na taj teren, igrao, dao sve od sebe i dobio konačan rezultat.

.. u principu.. čitav se razvojni tok čoveka odvija baš ka tome.... od neizdiferenciranog sveta u kome nema objekata.. i nema nikakvog ja.. (.. to jest.. gde se ja.. izjednačava sa svetom..).. preko sveta punog svega i svačega.. percipiranja objekata.. skoncentrisano na pojedinačno.. na sitne i relativne istine.. (.. faza u kojoj se gotovo svi zaglavljuju..).. pa opet prema svetu koji je.. jedno.. ali ne nazad u istu tačku s početka.. nego obogaćeno svešću o.. ja.... da bi krajnji ishod bio.. ja.. koji sam svestan svega.. (.. i samim tim percipiram istinu..)

Ali zato imam vremena da svjesno percipiram o kojem se neradnom danu, tj prazniku radi: državnom, svjetovnom ili vjerskom.

izvrsno uputstvo irskog spin doktora: o HDZovim marifetlucima se sve zna i onda operi po SDPu. no, kvaka je u tome što ima nas koji pratimo igru i znamo kada nas neko pokušava zavaljati. zašto, recimo, nigdje nisi spomenula da te Zoran Milanović podsjeća na našeg Ivu Sanadera kojeg percipiram kao opakog BLEFERA, osobu koju pere želja za MOĆI i VLASTI. samo je Zoran M. mlađi, pametniji, elokventniji i zgodniji, a što je još zanimljivo, imaju još jedan element po kojem se poklapaju: od početnog odobravanja došla sam do toga da mislim da taj lik svjesno laže i obmanjuje javnost i to na jedan grub i opasan način. taj čovjek naprosto ne ulijeva povjerenje. i unatoč tome, nisi povukla paralelu s našim drIvom Sanaderom.

Danas i dalje koračam svojim putem, krajolici se izmjenjuju, vrijeme se izmjenjuje, no ja u svemu uglavnom percipiram ljepotu, bez obzira što se i kako dešava.

Prvi jutarnji ritual: nemam baš rituale, sljuknem kavu, na brzinu se oplahnem vodom i van.. ali od 1 - 5 sam popodne u krevetu spavam, razmišljam, crtam to je rituaal Tajna dobrog izgleda i energije: kaj god Kozmetički proizvod kojeg nikada ne bih upotrijebio: ne znam stvarno, jer stvari koje ne upotrebljavam niti ne percipiram Ne mogu bez mogu bez svega Mala povremena zadovoljstva: kupovanje predmeta koji su potpuno neuporabni, ali su mi privlačni i inspiratini Što uvijek nosim u torbi: ne nosim torbu, a u džepu nosim ključeve, nešto novca bez novčanika i mobitel kojeg nikako da se riješim Najnovije otkriće: izmiksani mango i passion fruit mmmmmmm Preporuka za obaveznu lektiru: momentalno čitam dječje knjige Mrav dobrog srca Preporuka za dobru glazbu: ono sto slušam je vrlo različito ovisno o danu.. ali momentalno me najviše veseli ujutro slušati ptice iz parka posebno (kosa) kosove Najdraže mjesto na svijetu: jedna Šuma Najdraži mirisi: ima puno mirisa koji mi bude reminiscenciju, a to su mirisi kolača, proljetnih fresia, đurđica, trave..

Breed ima pravo, vjerojatno je to razlog, a ja kao nepušač to uopće ne percipiram:) Naravno da pušenje u Pikiju nije dozvoljeno, pa ne samo da bi se podavili u prostoru s niskim stropom, nego bi i eksponati požutjeli.

Emir: U moju sliku života uklopljene su cjelovite sitnice, ali kad mi za oko zapne nešto što je ugodno a ne mučno, onda to svakako percipiram. (Fotografija: Tomislav Smoljanović)

Kako scenu percipiram u njenom totalu, uključujući bendove, kreativne pojedince, udruge i inicijative, Osijek predstavlja sredinu koja je oživjela i gdje se konstantno treba ulagati energija u kreiranju uvjeta za kontinuirani rad koliko god to donkihotovski izgledalo.

U vrijeme zbunjujućih i bla bla... zlonamjerne uporabe stranih kovanica... u puzajučem ratu između države i crkve otvorena je nova stranica... i to u doba božićnih i otkačenih novogodišnjih - tuluma crkva upozorava na pojavu teškog malignog zuluma... kamufliranog kao školskog zdrastvenog kurikuluma C u r r i c u l um... what is this... nema pojma 90 % pučanstva... fonetički kurikulum... službeni standardni hrvatski jezik... za tu latinsku riječcu... ima prijevod... nastavni uputnik ili samo uputnik ili da nas razumije cijelo pučanstvo uputstvo... ali nije ni to... već samo novi predmet u školi... u kojem su precizne upute što da rade hrvatski mladunci kad se negdje nađu goli... mislim ne postoji matematički uputnik ili engleski i bla bla da ne trkeljam dalje... iako mi nije jasno da treba pojašnjavati da sama majka priroda od svog postanka cijeloj flori i fauni te misteriozne impulse prirodno šalje... pa onda ona draž dječjih tajnih istraživanja i otkrića što uopće i čini zanimljivim život jednog ljudskog bića.. a sad je u modi.. navuć onu stvar pa idi okolo i bodi hm hm.. stoga ova današnja vremena ne percipiram kao zaguljena već totalno ogoljena.. jer je već zadnjem naivcu jasno... da je svojom himbenom brigom o mladim naraštajima... crkvi i državi jezičina već do koljena a pak propo higijene zna se.. da je na svakoj novogodišnjoj trpezi pravi Bingo.. seljačko ne educirano prase

Ne percipiram svijet na razini na kojoj ga percipiraju ostali, pa ne mogu s njima komunicirati.

Ono što percipiram kao problem jest to što neki od njih još uvijek ne razumiju ili se prave da ne razumiju kako redizajn Bosne u teritorijalnom smislu čak i nije prioritet; prioritet je usuglasiti se oko suštine stvari a tek onda forme.

Ove godine sam se stalno ozljeđivao, privremeno preselio u Amerike, neki ljudi koje još uvijek percipiram kao djecu proizveli su prve potomke, umro mi je tata, ali naša obiteljska kuja Ramona, kojoj je buraz proročanski prije šest godina prorekao posljednji lavež rekavši Zbogom, ovo je posljednji put da se vidimo i dalje kašlje, šepa, ali i ždere i laje i doživjela je starosnu dob za izlazak na izbore.

No, Dan žena ili ne, ovo događanje (Festival kratkopričašica) mi znači puno i ja to percipiram kao dvije potpuno odvojene stvari.

Naravno da ja ne percipiram desnicu kao Vi, crne uniforme i ustaški pokliči, nego u očuvanju tradiciskih vrijednosti društva.

Nisam se prije odlaska na ručak u Skalinadu informirala o sadašnjoj ponudi, jer preferiram onaj faktor iznenađenja radi kojeg možda drukčije percipiram situaciju i ponudu, zapravo cijeli predmet ovog teksta.

- Razlog za ostavku leži u mojoj osobnoj percepciji kazališta, koje ja ne percipiram kao investiciju.

hocu reci dokle god zene i djeca iz te zajednice imaju jednaka prava kao i muskarac i obrnuto... u smislu prava i odgovornosti... mislim da mene to previse ne uzdrmava kao pojava... ja osobno je percipiram drugacije nego zene koje je prakticiraju... i ne bih se nikad odlucila na to... niti pristala dijeliti partnera/lovu/komfor /...... sa jos njih nekoliko....

Boga a vjerujem da imam pravilnu definiciju Njega manje percipiram kao blagog oca, a više nesnosnog Zakonodavca.

Oni gore riknu, a naši odmah ' atomski s desna '. p. s. malo sam ti podgrijo ranu iz koje cičiš, al vidim da si puno upućeniji nego ja koji percipiram tek onako sa strane, neobjektivno.

Milanovića percipiram kao opakog BLEFERA, osobu koju pere želja za MOĆI i VLASTI.

Percipiram tako da ljudi imaju svoje favorite, meni je to zgodna podjela i dobrodošla.

To je, kako ja percipiram, recimo, ona suptilna razlika izmedju civilizacije i džungle.

Ipak imam nekakvo mišljenje o tome a ono glasi da stvarnost zaista nije TOČNO onakva kakva se meni čini, točnije kakvu ja percipiram svojim osjetilima i onda tim informacijama u svojem umu oblikujem svijet onakav kakvim ga moj um temeljem tih informacija uopće MOŽE vidjeti, doživjeti, shvatiti.