i nekako mi je sve lijepo. ne, nisam na drogama, nisam se napila ni napljugala, samo sam se nasla sama sa sobom. lijepo je vidjeti novi parfem na stolu (ck one, by moj otac, vec napol prazan jer mi je buraz copio malo, hm da malo), cedevitu od grejpa koja je u biti totalno (kui ' sh ono totalno) fuj, novu uraslu dlacicu (da, degutantna sam, i OBOZAVAM ih cupati), udahnuti zrak sto dolazi s istoka... i pitam se u cemu je problem? u meni, naravno. al vise mu necu dat da cuci u meni, letit ce daleko i smrskat se o stijenu s one strane Medvednice u kamenolomu. komadi njega ce se upiti u zemlju i nestati jednako brzo kako su i nastali. i vec za nekoliko dana sve ce to biti smijesno i glupo, jer kako sam se mogla zamarati sa takvim sitnicama? hej, pa nisam losa osoba samo jos rastem, jos sam jako mala i neznatna, ne razumijem probleme velikih (ako su to uopce problemi, a ne iluzije problema), i uzivam u svojoj naivnosti i djecjem percipiranju stvari. pa bring it on, gadovi prokleti idemo dalje prva runda je gotova, i opet sam izasla veca i jaca iz nje udri po meni cime god hoces nije bed, i opet cu prezivjeti budna sam, shvacam da imam jos puno posla do zrelosti i da nisam nimalo savrsena, ni u kojem pogledu. i sta sad? kaj, da se ubijem odmah? koliko to god neki zeljeli, a jok. necu. prvi put imam prkos prema samoj sebi, i moram priznati da je prilicno zabavno. kaj, imam dvije ruke, dvije noge, vise-manje sve po dvoje sto treba biti. vidim, cujem, tu sam. uvijek sam tu, bez obzira na munje i gromove, na kisu kamenja i suza, na sve stvari koje mi netko moze uciniti... e nes kaj sad ak nije sve islo po planu? pa planovi su tu da se ne provodjuju doslijedno. ajmo dalje zivot zna biti i jebeno lijep, bez obzira na okolinu.