Nekoliko godina relativnog mira u gotovo 1/3 okupiranoj Hrvatskoj Tuđman je iskoristio da se naoruža, opremi i ustroji respektabilnu vojnu silu, ujedno se upješno odupirući petokolonaškom pokušaju puča 1994. godine, da bi naposlijetku u ljeto 1995, savršenom procjenom pravog međunarodnog političkog i vojnog trenutka, u svega nekoliko perfektnih, munjevitih dana, uz minimalne ljudske žrtve na obje strane, pregazio kvislinšku četničku paradržavu " krajinu " i slomio kralješnicu Miloševiću i Velikoj Srbiji.