idu trocki i merleau-ponty ulicom malog seoceta na onom otočiću u bermudskom trokutu gdje žive svi neumrli. trocki nešto mrmlja sebi u bradu o permanentnoj revoluciji. merleau-ponty nešto mrmlja sebi u bradu u transcendiranju samog sebe. elvis opet ima koncert u središtu seoceta. vrijeme je stalo. trocki i merleau-ponty slože se da zapravo mrmljaju o istoj stvari, samo iz različitih perspektiva. oni kažu da se ne može dovoljno odrasti, da treba rasti zauvijek. kad se umre, da treba doći na otočić u bermudskom trokutu i rasti dalje. na ovom otočiću ništa se ne događa, ovo je prije permanentna dekadencija, gunđa trocki. na ovom otočiću ništa se ne može napraviti, ovo je prije mrtva imanencija, gunđa merleau-ponty. elvis im kaže da pokušaju poslušati jedan drugog. ne teorije, već jedan drugog. da probaju vjerovati jedan drugom. ne riječima, već jedan drugom. kaže im da su oni zapravo dva sasvim dobra momka, samo se trebaju malo opustiti. a onda će rasti do mile volje.