Na kraju srdačnog susreta striček Stanko posegnuo je u svoju vrećicu i svakom učeniku darovao pernicu s priborom sa znakom Policijske uprave.

Kad je stavila sve knjige, bilježnice, pernicu i papuče za prvu smjenu u svoju torbu, majka joj je pomogla da ju stavi na leđa.

Svaki je učenik primio edukativni letak, knjižicu Sa Zebrom sigurno u školu te simbolične darove: pernicu, olovku, ravnalo i privjesak, sve sa znakom Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

Ugodite mu tako što ćete kupiti bilježnicu s omiljenim likom ili odabrati lijepu pernicu.

Kad je riječ o tome da se što više puta spomene čuveni šansonjer, mecena i turoperator s kraja prošlog stoljeća Dalibor Šimpraga ' Grgeč ', odmah mi pada na pamet da je autor " Kravica ", apostrofirani Dalibor ' Icek ' Šimpraga, na radost Slave uskliknuvši: " Tako me dobro jebeš, dilbere moj ", ujedno protagonist one antologijske rečenice i - budući da je in ultima linea uvijek riječ o ovakvoj ili onakvoj stvarnosnoj prozi - ne manje antologijske situacije u kojoj neki čovjek iz Utrina brahijalno zabije šaku do lakta u njegov razlohani, plauzibilni čmar, u kojem rutinski investigativno ispipa neki predmet, ali, pokušavajući ga izvaditi, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravlja pritom popustiti stisak, što za posljedicu ima sinkopirano Jeliborovo pohotno dahtanje, potom soptanje, možda hroptanje, tko zna, tu, dolje, gdje je poniznost na koljenima očevidno teška, pod banalnim dezinficiranim lavaboom toaleta redakcije ' Globusa ', u kojoj se već treću godine iz blata, infamije, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života (u jednu riječ: kretanje iz tmine u svjetlost) recimo, ex nihilo probija cijeli ta crnožuta kavalkada profila kakav je i sam Dalibor ' Mrmot ' Šimpraga, gojenac prve konjičke gospićke pukovnije " Konji Nilski ", Dalibor Šimpraga ' Opkop ', flantrop i protege Njegove Prirodne Nepogodnosti, El Ninha Panoniusa Pavlinskog, koji se osobno svojim autoritetom zauzeo oko cijele te stvari Šimpragine, da bi se konačno apsolvirala i razriješila na zadovoljavajuć način a ne ovako sramno i bolno, tu, dolje, na koljenima, u treperavoj agoniji neona, na musavom vlažnom keramičkom podu jednog redakcijskog wc-a suočen s brutalnom istinom netom kolonoskopirane intime, koju je Dalibor Šimpraga, kao pravi drug i komunista, kao Jugoslaven, duboko pohranio u sebi, godinama se ustručavajući izbaciti sve to iz sebe i iznijeti, konačno, na svjetlo dana: sve te kutijice tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis " Nazivi jela u JNA ", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album " Životinjsko carstvo ", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije, Dalibor je Šimpraga Čimpy zatomio u sebi odveć bolno, samozatajno, do sebeponištenja u usrdnoj predanosti pozivu prijegorno, ničim ne odajući dublji značaj tog svog asketizma i trapljenja, da bi sada sve to mutno u nama eksplodiralo iz magme potisnutog kompleksa sve to intenzivnije, da bi se konačno oslobodilo u magnezijskom bljesku nečuvene iskrenosti: " Unsere sonate war wirklich eine Mondscheinsonate quasi una fantasia, oooooo kako me dobro jebeš, dilbere moj ", prosikće Dalibor Šimpraga ' Pajser ', filantrop i pušikurac s kraja onog, a početka ovog stoljeća, pomislivši kako je Nemanja večan, svečan i lep, a kako je on, auktor " Kravica Andrije Žaje Popluna ", tu, dolje, na koljenima na kojima je svaka poniznost teška, u anesteziji amonijaka i danijelijevskih magli uree iz kojih više ne vidi koliko ni mrtav mrav, da citiramo jednog poljskog jebača koji je dobro znao da iz činjenice da su nam zajedničke psovke i ljubavna zaklinjanja ne valja izvlačiti presmione zaključke, moj Dalibor Dalibor Šimpraga, koji kao kakav čimpanzo lutaš svijetom s tim svojim vinkelblatom pod rukama, kao neki, reći će Krleža, ovejani govnožder.

Učenici trebaju donijeti svoju pernicu (bojice, škare, ljepilo).

Dovoljno je mali da stane u svaku pernicu, a odlikuje se recikliranim prednjim poklopcem koji se zakreće za 360 stupnjeva, što ga čini idealnim za korištenje u pokretu i u svakodnevnom životu, bilo u školi bilo kod kuće.

Nikako zaspati, veliko uzbuđenje, strah i veselje... nove knjigice i velika torba, u kojoj je, uz pernicu i bojice, svoje trajno mjesto zauzela lijepa mala šarena plastična kutijica, čvrstih stranica, s imenom MARKO.

Koristim nick od osmog razreda osnovne za internet i drag mi je makar me više nitko tako ne zove (čak u školu nosim pernicu koju mi je mama sašila na kojoj je uvezeno Filozof).

Ako treba, ponovno omotajte bilježnice, posložite bojice, očistite pernicu, čitajte zajedno prvi sljedeći tekst iz hrvatskog koji slijedi na nastavi i jednostavno brbljajte o svemu i svačemu.

Naš kolovoški ČČČ pretvorio se u sat domaćinstva sa temom« šivanja », a zadatak je bio zašiti malu torbicu ili pernicu i po želju ju ukrasiti.

Dakle dijete treba samo pogledati svoju pernicu, nakon toga i pernice svojiih razrednih kolega, i bit će mu jasno da Juričin argument ne drži vodu.

Dozvolite djetetu da samo odabere školsku torbu, pernicu, a ubacite u košaricu i nešto što nije nužnost, ali dijete želi (npr. šarene olovke, novu majicu ili dres, lijepi fascikl i slično).

6. Poruka podrške Ubacite ujutro u djetetovu torbu ili pernicu mali komadić papira s porukom na kojoj pišu riječi ohrabrenja.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Pernice možete kupiti pune ili prazne i o tome ovisi i cijena, ali već za 50 ili 60 kuna možete kupiti punu pernicu koja najčešće ima olovke, šiljilo, bojice, kemijsku olovku, malo ravnalo i gumicu za brisanje.

Što uvijek nosim u torbi Matea: bilježnicu Legalega bracika i pernicu, balzam za usne i kremu za ruke i još puuuuno toga, Dino kaže da sam kao Hermiona Granger Dino: s obzirom da uvijek nosim dosta veliku torbu ili ruksak u njoj se stvarno svašta može naći, ali obavezno note koje trenutno radim sa Octachordima i zborom SVSR, tablet, slušalice, novčanik i sunčane naočale.

I moja starija unuka je sudjelovala u mimohodu (ona u " kutiji " na drugoj slici koja bi po ideji njene " tete " trebala predstavljati pernicu, ako znate što je to?).

Pred samo zatvaranje trgovine u petak oko 21 sat, 25 - godišnja prodavačica trgovine odjevnim predmetima " Donatela " u Borrelijevoj ulici u Zadru, prijavila je da su oko 19.30 sati, dvije nepoznate ženske osobe iz otvorenog ormarića koji se nalazi iza prodajnog pulta, ukrale pernicu u kojoj se nalazio manji novčani iznos.

To su podli i smišljeni stereotipi od podzemne muške organizacije koje naivni ženski um nikad ne bi uspio smislit. Ä uvajte svoje stvari u pernici sa šifrom, a pernicu obavezno vežite za torbu. (sunčica (6 c) 15.09.2008., 18:23:24)

Bilo bi dobro da unutar torbe ima nekoliko džepića koji su odvojeni, tako da se u jedan mogu staviti osobne stvari poput namirnica, a u drugi pernicu.

Za kraj su kao nagradu na poklon dobili pernicu.

Uz knjige, torbu, pernicu i ostale potrepštine za školu, treba se nabaviti odjeća i obuća, pa ukupna suma za opremanje prvašića nerijetko doseže svotu od nekoliko tisuća kuna.

Zato smo jučer punili pernicu s šarenim olovkama, malo " šiljili " onako bez veze, potrpali gumice, ravnala, isprobali malo flombala...

Dala sam mu pernicu da otvori objema rukama (on to ne može), a on mi pružio i umiljato zamolio da mu ja otvorim.

I kupili su.. Wee.. Dobila sam neke zakon naljepnice.. Za mobach, pernicu... i takve stvarčice...

Nema se djeci za pernicu na kat.

Naravno, ja sam svako polugodište imao novu pernicu i cijelu paletu tempera, a i dobivao sam prilično veliki džeparac.

Gdjica Danica Jerandova, učiteljica u Zagrebu, izumila je novu pernicu, koja odgovara higijenskim i pedagoškim potrebama.

Ja sam svojoj bivšoj uplatio famoznih 500 kn " za kćer " i to 2 x500, da ne kasnim, a ona kupila kćeri pernicu i otišla u inozemstvo, kćer je naravno kod mene, još je za vikend dovela i frendicu, pa imam doma troje djece: -)))