Danas mi je tak loš dan nekak.Evo čak i pišem post u sivom, uff.Dan je počeo nekako uredu, bila sam čak i vani do faksa, što je inače puno s obzirom da se ne sječam kad sam zadnji put bila vani, osim do dučana koji tri minute od mene.Čak je bilo i malo sunca.To mi je baš trebalo.I vidjela sam neke svoje prijatelja malo popričala-totalno sam se asocirala zbog ovog faksa, jedva se vidim s nekim.Jedino ak uspijem s nekim popričat prek neta i to je to.Sad me čeka za dva tjedna taj moj veliki ispit za koji se žestoko spremam, to vražje rimsko pravo, koje mi uzima svu životnu snagu i koncentraciju.Danas sam jednostavno pukla, po cijele dane učim i jedva se stignem malo odmoriti.A to psihičko trošenje stvarno umara, čak i fizički da čovjek nebi vjerovao.I još to nije dovoljno, nego me peru i oni dani u mjesecu.I danas navečer me totalno čopi negativa, da ču past taj vražji ispit i što če se onda sve srušiti sa tim kao domine.Rasplačem se, mami je žao jel vidi da se stvarno mučim s time svemu.Kaže mi da si opet uzmem jedan persen i uzela sam ga, jer mi je uvijek pomagao da se smirim i opustim mišiće a nije jak.Ja sam se otišla još isplakat u sobu i onda sam se vratila k starcima.A tata je bio skroz dobar i drag zagrlio me i poljubio i reko da ne budem u bedu, znate ono bit će sve dobro.Užasno mi je drago kad me starci razumiju i kad mi pomažu i kad su tu za mene.Mislim uvijek su tu, ali imaju i oni neke " svoje momente ". Petica roditeljima.Evo sad pričam sa svojim slatkičem.On je baš totalna suprotnost danas, odlično je raspoložen pa je odmah i mene raspoložio.Tako mi je drago što je tu kad ga trebam, on je moj drugi " persen ", moja srečica, ogromna ljubav i još veća podrška.On uvijek vjeruje u mene, čak i kad mene možda vjera napusti.Petica i njemu.