Moja kućica, pa imamo ju već dvije godine.Sjećam se da smo morali popravljati milijon malih stvari.Nakon toga, urediše nam vrt, mi smo ga sa zadovoljstvom održavali.Dok nije došla Žućka.Nikada neću zaboraviti dan kada sam ju pronašla.Išla sam si kupiti četkicu za zube (stalno ih gubim) u trgovinu preko ceste.Kupim ja to, izađem i ugledam preslatkog psa.Imala je oko vrata nekakvu špagu, koju je očito istrgala, izgledala je tako nemoćno i gladno.Kako sam ja slaba na životinje (tu ne mislim na kukce-pauke i slično), željela sam joj pomoći i pozvala sam ju dođe.Dođi, peso, dođi, dođi.Nije me se bojala, ali vidla sam da nije bolesna, niti bijesna.Dali smo joj hranu, prespavala je u dvorištu (ostavili smo joj otvorena vrata) i ostala je zauvijek.Do sada nam se svima već uvukla pod kožu i veselim se svakom vikendu s njom.Baka je osoba koju zaista poštujem.Živjela je u vrijeme kada su vladali nepravedni stereotipi i ona ih se odbila držati, iako je to značilo izopčenje iz društva.No, naravno s vremenom ljudi su je prihvatili i uvelike je pridonijela razbijanju tih stereotipa primitivne sredine.Radila je cijeli svoj život.I onda joj je to sve bilo oduzeto.