U svom dijalogu Sofist Platon izlaže spor imenovan borba giganata oko bivstva (gigantomachia peri tes ousias), spor o tome što znači ousia (bivstvo ili jestvo), odnosno physis (priroda ili jestastvo).

HRVATSKA stanišni tipovi koji nisu navedeni niti u Direktivi o staništima, niti u Rezoluciji 4., ali su odgovarajući tim stanišnim tipovima; ili stanišni tipovi koji su ugroženi i rijetki na razini Hrvatske, s odgovarajućim oznakama PHYSIS ili (ako nije određena) oznakama Nacionalne klasifikacije staništa

U kratkim potezima one ujedno objašnjavaju i razloge za reaktualizaciju antičke, dakle predgalileovske znanstvene paradigme u znanstveno-filozofskim refleksijama početkom 20. stoljeća: dok je antička filozofija znanosti počivala na dihotomiji physei-thesei, a termin za prirodu, physis, označavao kaotičan, nesređen, teorijski neiscrpiv i neznanstven svijet predmeta, dotle je u novovjekovnoj znanosti priroda, sada pod latinskim terminom natura, postala korelat znanosti koja, sa svoje strane, nije ništa drugo do teorija tehnike.

Poznati su stoga pod nazivom monofiziti, zbog njihovog vjerovanja da je Krist imao samo jednu narav (grčki: mono = jedan; physis = narav).

Logos-u, physis-u, bitku nije supripadajuće samo mišljenje već i htjenje, trebanje.

Tako se u Platona logos, physis i bitak nadaju kao ideja najvišeg Dobra, uzor djelovanja.

Uskladiti sva učenja o jednoj osobi (Prosopon, Hypostasis), sa dve prirode (physis), onom božanskom i onom ljudskom.

Ova se klasifikacija dalje razvijala i proširila na područje cijele Europe kroz projekt izrade PHYSIS baze podataka o stanišnih tipovima.

Direktive o staništima imaju kodove CORINE klasifikacije, ali su u priručniku za stanišne tipove ' pretvoreni ' u klase PHYSIS klasifikacije te su preuzeti njihovi opisi iz te baze.

Kroz provedene projekte utvrđeno je postojanje nekih stanišnih tipova povezanih u komplekse što je utjecalo na dopunu prve verizije NKS, a opisi istih su preuzeti iz europske PHYSIS baze podataka npr.

Objašnjenje je da su alkemijske kozmološke perspektive, odnoseči se na izvanjsku oblast metala (i minerala opčenito) i unutarnju oblast duše, organski povezane sa drevnom metalurgijom, tako da je kozmološka podloga, zajedno sa zanatom, preuzeta, jednostavno kao prirodna znanost (physis) u najširem smislu i značenju pojma, baš kao što su krščanstvo i islam prisvojili pitagorejske tradicija u muzici i arhitekturi, i asimilirali ih u korespondirajuču duhovnu perspektivu.

Logos, physis, bitak nisu samo medij u kojem govor postaje pravi govor već i medij u kojem djelovanje postaje pravo djelovanje, neposrednost i prisnost življenja.

Riječ usko vezan uz logos, riječ physis nema puno veze s onim što mi danas zovemo prirodom, predmetom fizike, kemije, biologije, ekologije.

Grci su physis-om zvali on što iz sebe samog izrasta, pojavljuje se i dalje u sebi stoji: rađanje sunca, talasanje mora, rast biljaka, proizlaženje životinje i čovjeka iz utrobe.

Heidegger kaže da oni nisu u tim pojavama razabirali physis, već obrnuto.

Govor logos-a, physis-a, bitka, onog jest, prethodi ljudskom jeziku i omogućuje ga.

To je stoga što je logos-u, physis-u, bitku, onom jest, mišljenje supripadajuće.

Upravo tu korekciju Silvo prepušta svojoj i našoj duhovnoj projekciji, odnosno physis mu služi samo kao vješto odabrano oruđe s kojim će nas uvesti u mentalno stanje svojega, a potom i našeg duha.

Drugim riječima: susrećući se s physis-om, logos-om, bitkom licem u lice, gledajući svijet naočalama kojima bitak sam sebe gleda, vidjeli su da jest to što jest, da nije ono što nije.

No to zbiljsko stanje nije Jedno što ga poznaju prvi grčki mislioci, Jedno u kojemu je bit života svagda sačuvana od ništine; nije dakle physis aiei sozomene (priroda koja se uvijek zadržava, Aristotel, Metaph., 983 b 13), nego« izvorno Jedno koje vječno pati u svojim protuslovljima i kojemu je za oslobođenje potrebna u ekstazu vodeća vizija, igriva iluzija », odnosno Bog (shvaćen kao« najnapaćenije, najzatiranije i najprotuslovnije biće koje se zna osloboditi samo u iluziji »), o kojemu je riječ u« Pokušaju samokritike »i koji predstavlja određenu« metafiziku umjetničke vrste »u posebnom smislu (to Nietzsche nije naslutio), i to u tomu da falsificira metafiziku Heraklita i prvih grčkih mislioca.

BERN Res.4 stanišni tipovi koji nisu navedeni u Direktivi o staništima, ali su navedeni u Rezoluciji 4. Bernske konvencije kao stanišni tipovi za koje je potrebno provoditi posebne mjere zaštite, s odgovarajućim oznakama PHYSIS klasifikacije

To što u geometriji strši visoko iznad nje a istovremeno leži kao bezspretpostavno u temelju svega Parmenid i Heraklit su zvali logos, physis, harmonia, aletheia, ili naprosto einai biti.

Za potrebe međunarodne suradnje i provođenje međunarodnih projekata načinjen je " ključ " za pretvaranje stanišnih tipova po NKS u odogovarajuće klase PHYSIS i EUNUIS klasifikacije, te je izrađen i " ključ " za pretvaranje NKS klasa u CORINE stanišne tipove propisane Direktivom o staništima kako bi se utvrdila zastupljenost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova zaštićeni Direktivom.

Zbog toga je prva verzija NKS-a dopunjena sljedećim stanišnim tipovima, čiji su opisi preuzeti iz europske PHYSIS baze podataka: panonski slani travnjaci, vrištine bujadnice s običnom borovicom, karbonatna vrela, cretne brezove šumice na sfagnumskom cretu, galerije oleandra, šume i nasadi pinije i primorskoga bora, sedrotvorne riječne zajednice, sedrotvorna vegetacija na slapovima; te ' kompleksima staništa ': estuariji, obalne lagune te velike plitke uvale i zaljevi.

Fizika (grčki physis, fysis: priroda) je znanost koja proučava prirodu u sveobuhvatnom smislu.Fizika je vrlo usko povezana s drugim prirodnim znanostima, osobito kemijom, znanošću koja se bavi interakcijom i svojstvima atoma i molekula, i tehničkim znanostima strojarstvom i elektrotehnikom.

" Na osnovu nekog poetsko misaonog osnovnog razabiranja bitka otkrilo se njima ono što su oni morali nazvati physis.

Heraklit na mnogo mjesta kaže da ljudi logos i physis ne razumiju, da ne sabiru logos, ne obuhvaćaju u jedno što je premda suprotno jedno s drugim iduće.

Zaklju č nom predavanju Po č etak i po č elo kretanja prof. dr. Damira Barbari ć a tema je bila posljednja knjiga Fizike, u kojoj se physis, kao moment cjeline svega što jest, u č ijoj ritmiziranoj cikli č nosti organskih vidova života prepoznajemo tragove onoga gibanja koje jedino može spojiti po č etak i kraj, razmatra u odnosu prema onom jednostavnom, božanskom, s onu stranu svakoga gibanja pa i vje č nog kruženja, koje je po č elo kretanja kao svrha kojoj sve žudi, č isto mišljenje i izvorni život.

Epohalni značaj stupanja lingvistike na mjesto prve znanosti početkom 20. stoljeća sastoji se u tome što je preko nje iznova stavljena na raspravu ne samo antička opozicija physis-thesis, nego i sve njezine moderne inačice - priroda-konvencija, priroda-povijest, priroda-kultura itd.

Svaka je vrsta podrobno obrađena tako da su izneseni latinski naziv; sinonimi, pripadnost porodici i redu; hrvatska i strana imena; podrijetlo vrste; IUCN kategorija i kriterij, uzroci ugroženosti; opis rasprostranjenosti i karta u UTM projekciji; učestalost vrste; opis i biologija vrste; stanište opisno i prema PHYSIS PALEARCTIC klasifikaciji; zaštitne mjere i fotografija ili crtež vrste.