Dogodilo se to već u Filenovu očajanju (Disperazione di Fileno) s parom Guidiccioni-Del Cavaliere, pojavljujući se potom tu i tamo, katkad s aluzivnim prizvukom kojeg daje uporaba stiha s naglaskom na trećem slogu od kraja (Bako u Orfejevoj smrti ili Satiri u Flori, kao što smo vidjeli). 54 Izvan tog klišeja, Caronte u Orfejevoj smrti snizuje ponekad vlastiti stilistički registar s uobičajenih pastirskih razina prema onim nedvosmisleno ÂťkomičnimÂŤ izrazima svakodnevice (stihovi 735 - 739 i 800 - 808 u V. činu), potkrijepljenim intonacijom lake i bizarne polimetrične canzonette od deveteraca, četveraca, peteraca i sedmeraca (ÂťBeva, beva securo l ' onda/Pij, pij sigurno valÂŤ: V, stihovi 770 i slj). 55 U Ismijanoj Dijani (Diana schernita) (1629) melankolični mit o Dijani i Endimionu izgovor je osim za uobičajene patetizme â individualne (kratka Dijanina tužaljka nad tijelom ljubljenoga u III. činu: ÂťAhi cieco e invidioso/Ah slijep i zavidanÂŤ) i kolektivne (koralna suosjećajna pjesma koja slijedi ÂťOh caso orribile/O nesretna zgodoÂŤ) â te za tradicionalne pjesme i plesove nimfa i pastira (ÂťQui rinfrescar potrannosi/Ovdje bi se mogle osvježitiÂŤ, četiri strofe sedmeraca s rimom abb, zatim odgovor Nimfi u IV. činu; molitvena oktava ÂťGran pianeta del ciel, occhio del giorno/Velika planeta na nebu, oči danaÂŤ koju u III. činu pjeva Endimion), također i za satiričnu karakterizaciju pomoću stihova s naglaskom na trećem slogu od kraja za lik Pana, a šaljivu za Amorov u čijim izričajima prevladava laki ton umanjenica, uzastopnih rima, kratkih stihova (sedmerac prije svega, no također i kraći stihovi), te za sve one miline, jednom riječju, koje savršeno pristaju vjetropirastom bogu-djetetu.