Od stranih izlagača koji su sudjelovali na izložbi svakako treba navesti barem neke: Picasso, Manzu, de Chirico, Guttuso, Mortensen, Chilida, Vedova, Pignon, Pasmore, Bazaine, Hagiwara, Iposteguy, Messagier, Mušič, Peinado...

Nakon što je milijarder Pierr Lavasseur slikan s ljubavnicom Elenom, on pokušava dokazati kako je Francois Pignon, koji je s njima na slici, zapravo Elenin ljubavnik.

Da bi odvjetnici dobili na vremenu i osmislili razvod koji ga neće koštati čitavo bogatstvo Lavasseur dokazuje kako je Francois Pignon, koji je s njima na slici, zapravo Elenin ljubavnik.

Pignon je jedan sasvim običan čovjek, posao mu je parkirati tuđe automobile.

No, kako vrijeme prolazi milijarder postaje ljubomoran, Elena po prvi put iskušava život sa drugim dečkom, a i sam Pignon dobiva veliko samopouzdanje.

Nakon što je nezadovoljna supruga izišla u grad, stiže budala François Pignon, koji radi u ministarstvu financija i manijakalno od šibica gradi makete poznatih svjetskih građevina, o kojima je kadar satima zaneseno pričati.

Pignon to čuje i počne govoriti o svojoj supruzi koja ga je također napustila prije dvije godine otišavši s najboljim prijateljem.

Taj čovjek je Francois Pignon (Gad Elmaleh), običan dečko iz susjedstva koji će uskoro proživjeti ono što se može nazvati »san svakog muškarca«.

Dominira Draško Zidar, kao François Pignon, koji u svakom trenutku nudi cijelu skalu osjećaja i veliki registar glasovnih modulacija te mnoštvo precizno dorađenih gesta kojima prezentira naivnog, dobroćudnog i iskrenog budalu.

Njegov Pignon svojim postupcima živcira i iznenađuje, očarava i izluđuje, a svojom potrebom da bude na usluzi svima i ne može biti ništa do predmet poruge.

Tek se po najširim svojstvima svoje intimističke boje i tektonične kompozicije može vezati uz iskustva mladih pariških slikara pedesetih (Pignon, Fougeron, Est ve, Manassier) koji su poput njega bili gladni i žedni cjelovitosti, a ne specijalističkih i cerebralnih seciranja svijeta.