jednom davno iza sedam gora, sedam mora, sedam brežuljaka na kojem ovce nezainteresirano pasu i pikiraju obdarene pastire, živješe ljupka djevojka i lokalni kreten. kako to već tako ide u tim manjim mjestima, gdje je izbor podosta sužen, zapetljaju se oni nekako i upuste u časne i nečasne radnje pred očima nevinih, da ne velim ljubomornih ovaca. ljupka djevojka, bijah, još jesam i bit ću dok dišem, well, ja. lokalni kreten je takav već 27 godina, izgledi da ostane identičan su također visoki.