One, uz girlande na kapitelima pilastara i maskeron u nadvratniku ulaza, čine jedini figuralni ukras.

Cjelinu o kiparskoj produkciji slijede poglavlja posvećena klesanim elementima arhitektonske plastike u kojoj, sukladno stilsko-kronološkim i tipološkim obrascima, analiziram raznolike strukture i dekoraciju prozora, portala, stupova, pilastara i vijenaca, u kojima pratimo stilske mijene sukladne onima u mletačkoj arhitekturi gdje nalazimo izvorište znatnom dijelu stilskih i strukturalnih rješenja, a bilježimo i nekolicinu endemskih " strukturalnih i dekorativnih oblika, kao što je tip prozora kojeg sam definirao zadarskim " ili pak reljefne girlande, odnosno feste romane " jedinstvene u dalmatinskoj renesansi.

Od elemenata arhitektonske plastike ističu se vrata reflektorija s konveksno ispupčenim okvirom, sastavljenim od hermskih pilastara, vijenca i lunete.

Stariji zid između pilastara, datira se, po tehnici gradnje i upotrijebljene žbuke, u doba kraja rimske Republike iz 50 - ih i 40 - ih godina prije Krista što, reći će Kornelija A.

Glavno pročelje klasicističkih stilskih karakteristika vertikalno je raščlanjeno preklopljenim parovima pilastara na tri polja.

Zgrada je sagrađena u duhu historicizma, koji se prepoznaje u bogatoj dekoraciji pročelja, primjeni pilastara, kapitela, vijenaca, tri tornjića sa kupolama.

Ima 120 stupova i 12 masivnih pilastara.

U drugoj fazi saniranja, koja je počela 1999. godine, provodili su se radovi obnove oštećenja od ratnih razaranja: obnova i konsolidacija zidnog platna pročelja s kamenom plastikom otvora, pilastara i vijenaca, obnove krovišta te stolarije i bravarije.

Zidne površine oblikovane su arhitekturom pilastara i niša u štuku te marmorirane.

Kameni raščlanjeni zidovi imaju s južne i sa sjeverne strane pet visokih plitkih niša i šest pilastara

Gotovo da nije ni potrebno isticati ulogu koju su u svemu tome odigrali s jedne strane gradovi, u pocetku glavni formativni cimbenik europske kulture, 1 a s druge pravo kao jedan od njezinih pilastara.2 Povijesne pretece moderne europske pravne kulture treba tražiti u srednjovjekovnim autonomnim gradskim komunama koje su u svojim normativnim sustavima izgradile pravnu regulativu koja je na optimalan nacin jamcila temeljne društvene vrednote: slobodu, pravdu, miran suživot i gospodarski prosperitet.3 Komunalni pokret nije dugo ostao lokaliziran na Italiju, zemlju iz koje je potekao, nego se brzo proširio i na urbani prostor drugih krajeva.

Dok su u lađi odsječci greda samo iznad pilastara, u svetištu ono kontinuira duž čitavog traveja.

Prizemlje je od kata odijeljeno plitkim vijencem, a vertikalna je artikulacija provedena nizanjem pilastara u obje zone, baze i kapiteli koji su tek grafički naznačeni.

Crkvena lađa razdijeljena je s četiri para pilastara.

Metodom čišćenja laserom obuhvaćeni su složeniji dijelovi kamene plastike (dijelovi polukružnih pilastara, glava anđela i postolje anđela nad portalom, horizontalni završni vijenac s konzolama nad portalom, kapiteli uz portal, kipovi anđela nad portalom, kipovi Vjere, Nade i sv. Vlaha, vegetabilni i ornamentalni dijelovi arhitektonske plastike gornje zone pročelja itd.).

A sam podzid na kojem je podignut južni zid današnje crkve, s neznatnim odstupanjima smjera, ima drugačiji raspored pilastara i to je očito zid, sudeći po debljini i pilastrima, romaničke crkve sv. Jakova na kojoj je podignuta katedrala.

Lukovi izlaze iz ugaonih pilastara u visini unutrašnje galerije i penju se do iste visine kao i pilastri.

Oblaganje je stupova u vestibulu i atriju, pilastara, zidnih površina oko glavnog stubišta i vijenca u atriju žućkastom žbukom visoka sjaja koja daje privid mramora izvršio poduzetnik Lajos Cima, a sve to s namjerom da se promatrač impresionira bogatstvom i sjajem.

XIII.st.) sa 120 stupova i 12 masivnih pilastara. freske iz 1860. koje su tematski bile vezane za život sv. franje, jedva se vide. na zidu klaustra je sarkofag m. gučetica iz 14. stoljeća s reljefima, a u srednjoj šetnici klaustra je fontana s likom sv. franja.

S vanjske strane pobočnih zidova niže se po pet pilastara.

Sjeverno i južno pročelje artikulirana su ritmičkom izmjenom izduženih polukružno završenih prozora, po tri sa svake strane, te jonskim pilastara.

Izvršena je demontaža kamenih ukrasnih baklji na zabatu pročelja i postava novih; rekonstruiran je i montiran veliki kameni križ prema prvobitnom izgledu iz arhivskih podataka za njega je provedena gromobranska instalacija; obavljeno je pranje i čišćenje čitavog pročelja, zamjena željeznih skoba novim elementima od inox-a; fugiranje vertikalnih i h rizontalnih sljubnica vijenca, te je izveden sloj pokosa na istaknutim dijelovima; izrađeni su tašeli profiliranog okvira prozora s vitrajem, tašelirano je dno školjke« fiorito »bračkim kamenom; u nišama između pilastara zamijenjeni su komadi puknutog i oštećenog sivog kamena, površine su fugirane i tonirane.

Lijep je nalaz onih dvaju pilastara iz starokršćanske dobe VI v.

Samostan je jednokatna građevina četverokutnog oblika s klaustrom, a pročelja su mu raščlanjena jednostavnim nizom pilastara.

Mješovito gotičko-renesansnog stila, izuzetna je po dosljednoj primjeni originalne montažne metode konstrukcije uporabom velikih kamenih ploča, pilastara i rebara, povezanih međusobno utorima (bez žbuke), na način uvriježen u drvodeljstvu.

Profilacija transene, portala i konsola pilastara zvonika pokazuju, uz ostatke gotičkih oblika, i jednostavnost i čistoću renesansnog oblika.

Jedinstvena Jurjeva tehnika prethodno klesanih monolita (pilastara, kamenih panoa s obostrano isklesanim perspektivnim nišama, segmenata vijenaca, segmenata rebara-pojasnica, krovnih ploča, segmenata rebara i ploča kupole), spajanih međusobno na utor i pero, rezultirala je savršenom ravnotežom pojedinih elemenata u kompoziciji cjeline.

U IX.st. kameni je namještaj zamijenjen novim, predromaničkim (sačuvani su dijelovi pregradnih ploča, pilastara te lukova ciborija ukrašeni pleternom ornamentikom).

Brodovi su odijeljeni dvama parovima debelih zidanih stupova i parom četvrtastih pilastara.

Na pojasnicama iznad nosećih pilastara nalaze se izražajni likovi proroka pod gotičkim tabernakulima, a u poljima između njih renesansni anđeli u plitku reljefu.