" Očito je da je Tito u likvidacije bio osobno upleten ", ustvrdio je Pirjevec.

U razgovoru sa svojim prijateljima Dušan Pirjevec često je izričito naglašavao da opstoji bitna sveza između iskustva (slovenske) narodnooslobodilačke borbe (uključivši tu i društveno-politički razvitak poslijeratnog perioda) i suvremenog svjetsko-povijesnog iskustva kraja tradicionalne filozofije ili, drugim riječima: iskustva krize svih dosadašnjih temeljnih načela, ciljeva i vrijednosti europske kulture, pa čak i rastakanja svih bitnih ljudskih sveza i odnosa.

No neovisno o svim temama o kojima Dušan Pirjevec raspravlja, kao da je cijelo vrijeme svojega nedugog životnog vijeka bio blizak stihu i pokazivao da ima sluha za jednu misao francuskog pjesnika Mallarmea (o kojemu je Pirjevec raspravljao u svom intrigantnim osobnom susretu s Martinom Heideggerom): Nedotaknuto, života puno i lijepo danas ' ' (Le vierge, le vivace et le bel aujourd ' hui).

Postoji jedna misao koju slovenski filozof i književni teoretičar Dušan Pirjevec-Ahac (1921 - 1977) u većini svojih napisa dotiče, vraćajući joj se svagda iznova da bi je osvijetlio u njezinim najizrazitijim pojavnim oblicima.

Vraćajući se njoj, Pirjevec se u stvari vraćao sebi, svojoj vlastitoj duhovnoj supstanciji.

DUŠAN PIRJEVEC: SMRT I NIŠTINA (odabrani spisi)

" Oslobođenja Istre i Slovenskog primorja je kompleksno pitanje i ne može se svesti na završnu epizodu od travnja do lipnja 1945. iako predsjednik Mesić ima pravo kad upozorava na veliku ulogu hrvatskih boraca ", komentirao je slovenski povjesničar Jože Pirjevec.

Riječ je, naime, o svjedočenju jednoga od suradnika Stane Dolanca 1980. koji je rekao da su " Dolanc i članovi jugoslavenskog predsjedništva zahtijevali od liječnika da Tita što duže drže na životu, tvrdeći da Sovjeti na bugarsko-jugoslavenskoj granici već izvode tenkovske manevre, pa je potrebno dobiti na vremenu ", ustvrdio je Pirjevec za vodeći slovenski list, dodajući da je Jugoslaviju od sovjetske prijetnje navodno spasila intervencija SSSR-a u Afganistanu.

Partizanstva se Pirjevec nikada nije odrekao, no revoluciju je razotkrio u njezinoj diferenciji: u revoluciji se jedan povijesni svijet, naime svijet humanizma, odnosno čovjeka kao subjekta, zalijeće u svoj vrhunac, ozbiljuje se i tako pokazuje svoju istinu.

U svojoj knjizi Tito in tovariši slovenski povijesničar Jože Pirjevec otkriva detalje iz života vođe Jugoslavije.

U spisima što ih okuplja knjiga Smrt i niština Pirjevec podrobno ocrtava diferenciju između umjetnosti i znanosti, između nacije i naroda, između socijalno-povijesne akcije i umjetnosti kao umjetnosti.

Naravno, Pirjevec će svagda upozoriti da su te diferencije moguće samo na osnovi Heideggerova nacrta ontološke diferencije između bitka i bića.

U znamenitom spisu (što ga donosi zbornik) Bog ateista Pirjevec će se upustiti u složenu raščlambu onto-teološke strukture metafizike, u kojoj će navedena diferencija između bitka i bića omogućiti razbijanje identiteta između bitka i boga kao najvišeg bića, dakle i razbijanja identiteta između bitka i čovjeka, koji je kao totalni subjekt zauzeo mjesto božje.

Objavljeno pod naslovom Kriza u časopisu Ekran, broj 11, 1973. Dušan Pirjevec, Smrt i ništa, priredio i preveo Mario Kopić, Demetra, Zagreb (u tisku).

Sjetio sam se, dakle, spomenutih štono riječ školskih primjera kolektivističkog odgoja makarenkovsko-orvelovskog tipa dok sam ovoga ljeta čitao knjigu Tito i drugovi (Mozaik knjiga, 2012.) koju je napisao slovenski povjesničar Jože Pirjevec.

Skupina lijevih intelektualaca nosila je plakate s porukom vlada mora pasti, a jedan od njih, povjesničar Jože Pirjevec rekao je da se Slovenija pretvorila u korupcijsku močvaru, te za kraj mjeseca najavio skup na kojemu će se predstaviti program političke alternative sadašnjoj vladi.

D ušan Pirjevec 1969. u spisu Pitanje o poeziji daje dijagnozu slovenske percepcije podalpskih literata i njihovih ostvarenja.

I budući da je arhetipski junak nacionalnog literatstva ovakvo poimanje književnosti duhovito je označio Janez Strehovec, veliki doktor iz Vrbe Pirjevec je odredio slovensko shvaćanje književne umjetnosti sintagmom prešernovska struktura.

Pirjevec bi tada, naravno, pljunuo sam sebi u usta ako bi nacionalnoknjiževnoj pozvanosti tadašnjeg umjetnika riječi dodao još disidentsku.

Pirjevec će se pred kraj svojega života, intenzivno se posvećujući Dostojevskom i romanu Braća Karamazovi, uputiti i u traženje druge, od metafizičkog identiteta posve drukčije istosti bitka i boga.

Nakon dugogodišnjeg upozoravanja na pogibelj nihilističke biti humanizma, na ugroženost od tehnokratizma kao oblika subjektova autokratizma, na međusobnu impliciranost humanizma, nihilizma, tehnokratizma i svih načina vladanja volje za moć, Pirjevec će se preusmjeriti na čovjekov život kakav se nadaje već s ovu stranu diferencije (distance) spram subjekta.

Na začuđujući način Pirjevec će tako anticipirati mnoge filozofske teme autora (Lévinas, Derrida, Girard, Vattimo) što su posljednjih godina nastanile europski filozofski krajolik, na što ukazuju već i doktorske disertacije o njegovoj misli izvan Slovenije (M.

" Film prikazuje Slovence kao genocidni narod ", izjavio je povjesničar iz Trsta Jože Pirjevec u razgovoru za komercijalnu televizijsku postaju POP-TV, posvećenom pitanju koje je zadnjih tjedana uzburkalo Sloveniju i izazvalo pravo političko zgražanje.

Pirjevec je dodao da je riječ o državnoj propagandi koja podsjeća na onu Göbbelsovu pred početak Drugog svjetskog rata, a teza je filma da su Slovenci nad Talijanima izvršili etničko čišćenje.

" Taj dojam je pojačan time što je angažiran redatelj židovskog podrijetla ", rekao je Pirjevec.

Redatelj Alberto Negrin poznat je po filmu o otmici talijanskog broda Achile Lauro, a za povjesnog konzultanta u filmu, povjesničara Sabatucija, Pirjevec tvrdi da nije stručnjak za pitanje fojbi, kraških jama u kojima su 1943. i 1945. godine završavale žrtve ratnih i poratnih obračuna u hrvatskoj Istri i slovenskom primorju.

" Riječ je o stvarnim događajima koji su u filmu prikazani s velikim pretjerivanjem, a pitanje koje je do sada u odnosima Slovenije i Italije bilo marginalno sada je u Italiji stavljeno na razinu nacionalne teme ", tvrdi Pirjevec.

Dušan Pirjevec, partizanskog imena Ahac, rodio se 20. ožujka 1921. godine u Solkanu kod Nove Gorice.

Ipak, Pirjevec zaključuje: Usprkos tomu što je na savjesti ima na tisuće života te da nije imao visoka moralna, odnosno humana, načela, Tito po prirodi nije bio krvoločan ili neosjetljiv na ljudsku patnju, kao što je to, primjerice, bio Staljin.

Stoga je svako novo djelo dobrodošlo, domaće ili strano, pa tako i upravo objavljeni hrvatski prijevod knjige koju je napisao slovenski povjesničar Jože Pirjevec pod naslovom Tito i drugovi u izdanju Mozaik knjige.