Pisac Poslanice Hebrejima u liturgijskom ulomku ne upušta se u dublje filozofsko istraživanje i objašnjavanje uzroka i razloga zašto Bog pripušta bol, patnju i stradavanje pravednika.

Neka i ova obljetnica pomogne svima nama, braćo i sestre, da se nadahnemo likom velikoga pastira kardinala Franje kao što kaže pisac poslanice Hebrejima: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali Riječ Božju: promatrajući kraj njihova života nasljedujte njihovu vjeru. " (Heb 13,7) Amen.

Nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo, kaže pisac poslanice Hebrejima (13, 14).

To pisac Poslanice Hebrejima izražava poznatim riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nam po Sinu (Heb 1, 1).

Ako nas ne može to motivirati, pisac Poslanice ne zaboravlja dodati, da nas na vjernost treba potaknuti barem svijest da se bliži Dan, pisano velikim slovom, to jest Dan našeg susreta s Kristom, kad ćemo davati račun svoga upravljanja Božjim milosnim darovima.

To novo u Isusu ističe i pisac Poslanice Hebrejima.

Pisac Poslanice Hebrejima baštinio je proročko shvaćanje podrijetla grijeha.

5. Svjestan sve dubine i širine značenja rođenja Sina Božjega u ljudskom liku, pisac Poslanice Titu uočava da je tu posrijedi zapravo novo rođenje čovjeka.

To iskustvo s Božjom riječi opisuje nam pisac poslanice Hebrejima: Jer, živa je riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca.

Pisac Poslanice naglašava da je s Kristom nastupilo posve novo vrijeme mi imamo slobodan ulaz u Svetinju po krvi Kristovoj, put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo.

Nakon što je pisac poslanice, koju je fiktivno naslovio Hebrejima, svratio pozornost na izrazite ličnosti vjernika Staroga saveza, u 12. poglavlju, iz kojeg imamo ulomak za razmišljanje, razvija temu »postojanosti«.

Pisac Poslanice Titu ističe ujedno da je to objava Božjeg čovjekoljublja.

Naime, u ljudskom rođenju Sina Božjega objavljena je do kraja ljubav Božja prema nama ljudima, što pisac Poslanice Hebrejima, kako slušamo na danjoj božićnoj misi, opisuje riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (Heb 1, 1 - 2).

Njega postavi baštinikom svega, Njega po kojemu sazda svjetove, kaže u današnjem drugom čitanju pisac poslanice Hebrejima.

Pisac poslanice ga je doradio, tj. prilagodio kako bi nasuprot krivovjerju jače istaknuo Krista kao središte svemira i gospodara svih duhovnih bića.

Pisac poslanice Hebrejima još zaoštrava: ' Nastojte oko mira sa svima

Pisac poslanice očito govo ri o onima koji u zajednici vjernika imaju ulogu učitelja, te se u svome poslanju moraju voditi onom mudrošću koja »odozgor silazi« (r. 15), jer je njihova odgovornost veća.

Pisac Poslanice Hebrejima doziva u sjećanje kako su i njihovi drevni proroci i psalmisti bili protiv običaja i propisa kojima se naglašavalo i formalistički zahtijevalo da se Boga časti na izvanjski način, a pri tome se zaboravljalo na ono najglavnije, na ono što se događa u čovjekovoj nutrini, u srcu, pa su ti isti Bogom nadahnuti proroci i psalmisti usmeno i pismeno svraćali pozornost kako to Bog od ljudi ne traži.

Pisac poslanice Hebrejima tvrdi da je Bog govorio najprije po prorocima, a kad se navršila punina vremena progovorio je u svome Sinu Isusu.

Pisac poslanice Hebrejima stavlja danas pred nas dvije slike Boga starozavjetnu i novozavjetnu.

Svoje spasiteljske odluke, svoju ljubav i milost, svoje otajstvo Bog je očitovao u povijesti Izraela djelima spasenja i navijestio narodu da će u punini vremena još očitije pokazati svoju prisutnost: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu bilježi pisac Poslanice Hebrejima (1,1 - 2). Bog je toliko ljubio svijet da nam je poslao Sina svoga Jedinorođenoga.

Taj je zastor bio njegovo vlastito tijelo, kako primjećuje pisac poslanice Hebrejima (10,20): On je prošao kroz taj zastor smrću i uskrsnućem.

Proroci tvrde: Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. [ 1 ] Pisac Poslanice Hebrejima počinje tvrdnjom: Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima [ 2 ]

Pisac Poslanice Hebrejima na početku konstatira: »Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno u ove dane, progovori nam u Sinu« (Heb 1, 1).

Pisac poslanice Hebrejima u širem odsjeku, iz kojeg je uzeto ovo čitanje, govori o utjelovljenju Sina Božjeg koji je " ovjenčan slavom i čašću zbog pretrpljene smrti " (2, 9).

Govoreći tko su i što su kršćani za svijet, pisac poslanice Diognetu u III. stoljeću reče: " Po svemu su slični drugim građanima, a ipak žive jedan drugi stil života. (...) Žene se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođenu djecu kao pogani.

Liturgija Bezgrješnog začeća bira dva odlomka s početka Poslanice Efežanima, u kojima se osobito značenje pridaje »predodređenju za posinstvo« koje se ostvaruje »po Isusu Kristu.« U uvodu, koji neposredno predhodi ovim odlomcima, pisac Poslanice predstavlja se kao »Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa« (usp.

Pisac poslanice govori u imperativima: »kao djeca svjetlosti hodite« te »nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte«.

" Sv. Ivan u prologu njegova evanđelja i pisac poslanice Hebrejima uzdižu nas do vrhunca Isusova misterija otkrivajući nam da je on taj u kojem nam je Bog rekao zadnju riječ o sebi, onaj isti koji je rođen od Marije, onaj isti koji je bio drvodjelac iz Nazareta i koji je imao osjetljivo srce za patnje svoga naroda i svakog čovjeka.

Neravnopravnost između muškaraca i žena nije nešto što pisac poslanice Kološanima naglašava, kako neki tvrde.