kada sam prvi put 30.01. ove godine ovdje ostavila svoj trag, nisam imala pojma da cu ga ikad vise otvoriti. naopravila sam to jer sam se bas tako osjecala. nisam znala dalje pa sam pisala. otvorila sam to dva puta da pogledam i brzo zatvarala nazad. i onda je dosao dan koji je preokrenuo sve. sa jednim periodom svog zivota sa, se morala oprostiti jer ovakav kakav je ne vodim nicem dobrom. i onda sam krenula da vidim sta to i drugi ljudi imaju da kazu. i naletim pravo na pricu koja mi je u jednu ruku otvorila oci. kad sam vidjela da postoje puno veci gubici od mojih i to kod zene koja je starija od mene, a na zivot jos uvijek gleda puno pozitivnije nego ja. nakon tog drugog pise ona nesto veselo, sto me opet do duza dovelo, ovaj put od smijeha. zatim kliknem jos neki link, pa jos jedan.. pa jos dva... i skontam da ti ljudi zele nesto reci. samo sam sebi rekla: kozo jedna. dotada nisam vidjela internet komunikaciju kao neku vrlinu. sve se svodilo na poslovne e-mailove i tu se prica zavrsavala. moj sin pokusava vec sa sedam godina da prica na msn:) ja ga nemam ni sada. sto ne znaci da necu. ali da se vratim temi. ta pomenuta zena samoprozvana ' ' bakica ' ' lomic (http://lomic.bloger.hr) koja je vec na mojoj listi dragih mi je i otvorila oci. da u tome nema ni posebnih mana. kad se vec u realnom svijetu nisam uspjela sabrati mozda mi ovo pomogne. i tada sam odlucila da nastavim sa ovim. shvatila sam da ce cak i moja zivotna prica pomoci nekad nekome za kojeg ja danas i ne znam, a da ju ne prepustim eteru tesko da bi ikad moglo. kao sto je nena pomogla meni. postovani blogerski svijete, mislim da ste dobili jos nekog u vase redove. pisacu kako me kad sta stigne. i kako budem imala vremena i raspolozenja. u medjuvremenu cu citati ove koje vec citam, a i ostale koje jos nisam prije svega sve ove ljude koji su se vec oglasili kod mene a ja jos kod njih nisam. a da ovo bude ' ' ozbiljan ' ' blog eto potrudila sam se da se nesto malo i na dizajnu poradi. zahvaljujem blogeru http://biger.bloger.hr koji je obecao da ce ga urediti. toliko za pocetak, jer ona tri prva ne smatram time. naprijed se mora i ne zelim vise da gledam unazad. hvala svima na dosadasnjoj podrsci. idemo dalje.