- Ono što je novo u muzeju i na čemu sam inzistirao je da se ispriča priča o generalu Pisaniju koji je pobio, opljačkao i zapalio Šibenik.

U medjuvremenu je MAJSTOR Ivan bacio pogled na obecavajucu pisaniju, i nije mogao obuzdati svoje MAJSTORSKO razocarenje.

Osetim li to sarkazam u svom pisaniju?

Dalo bi se još puno toga reći o intelektualnom pehlivanstvu u tekstu Žarka Puhovskog, primjerice o krajnje zlonamjernom poistovjećivanju akcija CK SKH i Bedema ljubavi (), o etiketiranju neistomišljenika kao ' ' ostrašćene sekcije hrvatske populacije ' ' (u svoje ime mogu samo reći da tekst pisah ironično i pomalo rezignirano, a nipošto ostrašćeno, te da nisam član nikakve sekcije još od gimnazijskih dana kada su me nagovorili da pomognem literarnoj sekciji oko uređivanja školskog lista, nego mislim i pišem kao pojedinac s imenom i prezimenom) i konačnom poentiranju kako bi trebalo zabraniti govoriti onima koji se služe govorom mržnje (a što je govor mržnje, odlučit će, naravno, on kao neprikosnoveni stručnjak za Hrvate i građane Hrvatske) dalo bi se, velim, ali ja sam već pomalo umoran, a i tekst mi se rastegao pa se bojim da bih mogao poremetiti uredničku koncepciju, stoga s olakšanjem završavam ovu pisaniju o simpatičnom filozofu.

Kako na drugi luja nisan moga bit na dva mista u isto vrime, (radimo mi dva tuta forca i na tome) to sam bio samo u Dol. (vidi prethodnu pisaniju i slikariju)

Moja staklena kugla je popizdila, počela je kreštati, koliko je vremena na mene potrošila a ja napišem svaki mjesec tek jednu pisaniju.

Prilike su mu tako, u tandemu s Markom Veselicom (njihova se prezimena, redovito bez imena, pojavljuju uvijek u tandemu " Đodan i Veselica ", kao simboli i utjelovljenje svekolikog zla: kontrarevolucije, nacionalizma, šovinizma, pučizma, itd.), dodijelile najgoru sudbinu, jer je sam Tito izravno tražio njihov kazneni progon u poznatoj rečenici: Vi stalno tu spominjete neke, imenujte ih, kao što su Đodan, Veselica, i đavo da ih zna kako se zovu (...) Dajte, sakupite tu svu pisaniju, što oni izjavljuju, i lijepo dajte tu fasciklu tužiocu, pa neka on postupa. (...) Imate li vi namjeru da te ljude i na taj način onemogućite da dalje rovare?

Ta na prvi pogled dopadljiva, a zapravo praznjikava, izreka, koja bi se mogla okarakterisati kao jedan od najranijih primjera preseravanja (bullshit) u bosanskoj kulturnoj historiji, niti šta dokazuje niti šta opovrgava, osim što svjedoči o uskoći tobožnjeg pionira moderniteta koji je prvi njome zakitio jednu svoju pisaniju. (O preseravanju kao kvaziintelektualnoj djelatnosti i ćorsokaku mišljenja vid.

Naime maloumnost u dva posta jedan za drugim nece proci cak ni kod ovih koji tvoju pisaniju odobravaju, a njih maloumnost ne smeta.

A sad, pa pa bakić, idem rastjerat duhove, duhice i duše, pa dovršiti pisaniju, a kada ću nać vremena, uvjeriti ću te u pravilnost mojih stavova, kao kada sam te, kao mladi astronom u trinaestoj il četrnaestoj Ankici Božičević, uspio ubjediti da je zemlja okrugla i da nije centar Svemira

I prije nego se, dragi citaoci, zapitate, zasto je ovdje naveden tako ostar adjektiv poput " fasisticki ", dozvolite da analiziramo zadnju Semirovu pisaniju, pa tek onda odlucite, ko je ovdje lud, a ko se pravi lud, a u stvari gaji apsolutno ne-bosanske i ne-ljudske ideje.

Sve u svemu, da je jutros graknulo sunce ja bi ovu pisaniju započela sasvim drugačije.

Nego evo šta veli kralj Nikola u svojem pisaniju istorijskom gde mu se obraća Gardeščević

Moran još ovu pisaniju mejlat, da smo friški sa vjestima na klupskom fejsu.

2. po pisaniju B Q-a ispada da netko, čim se poturči, odmah podivlja i počne ganjati rođake.

Čitajući pisaniju B Q (usput, ako netko ne zna - Ben Quick je marginalni lik iz trilogije o Snopesima najvećega američkoga romanopisca Williama Faulknera, a koji je " doživio " krajnje čudnu ekranizaciju u liku Paula Newmana, a na TV katapultirao u ex-Yu Royja Thinnisa) vidim njekoliko pogrješaka:

Mizerni postotak istine u Selimovićevom pisaniju je činjenica da su Muslimani u BH dulje tražili identitet.

Einstenova ocjena da je to kolekcija lijepih, ali primitivnih poprilično djetinjastih legendi najbolje oslikava tu pisaniju.

Nisi ni ti savršen u svom pisaniju, pa nije ni mod.

Pripovjeda č je dedek duboka glasa, sa zemljanom lulom kraj komina, koji pri č a i pri č a i oteže, dok ja sjedim šutljivo uz radijator i dimim se iznutra, a i ne otežem previše pisaniju.

Neće te voleti prikriveni komplexaši koji misle da su bolji od tebe, pa u pisaniju sa tobom skrivaju svoje prave motive zašto su tako negativni (za to im ne daješ kartone i ne brišeš postove - već sam ti rekao, moraš da trpiš, ali do određene granice, ovde ne računam uvrede).

Radi se o javnoj uvredi, vrlo prljavom i prostačkom štivu, i moram reći da sam jako zamjerio Josipu Pavičiću što je izdao takvu pisaniju.

Pavičić je taj koji je odlučio da će objaviti Araličinu prljavu i mračnjačku pisaniju.

Mogla si malo zapaprit ovu pisaniju.. bilo bi slađe čitat..

duznicki urobljen covjek intenzivnije radi cime se povecava proizvodnost ekonomskog sustava. on jako intezivno stedi cime se otvara prostor da se ekonomski sustav preorjentira na proizvodnju roba potrebnih bas - Vama. prijelazno razdoblje je najteze jer ste izgubili kupca pa se morate preorjentirati. dugorocno ste u koristi. svaki covjek je rob i robokorisnik istovremeno. (izraze koje smo, eto, prihvatili za ovu priliku). vidi ovaj primjer: pokvari ti se zahod u subotu u ponoc. dolazi " rob " da ga odstopa. subota, ponoc, curice plesu u bikinijima a on odstopava zahod. a? nije mu drago. vi cete kao gospodin zacepiti nos i pustiti roba da radi. ali, dolazi ponedjeljak. tad cete vi biti " rob ", raditi nesto sto njemu treba a on ce biti " robovlasnik " koji ce gospodski cepiti nos. ovdje se povlace teze o robovanju jer mi nismo navikli raditi i biti precizni. u slozenom drustvu gdje ljudi rade jedni za druge mora se prihvatiti da svatko bude 37 sati tjedno rob ali ostatak vremena je gospodin cijenjeni kupac. malo se osjecam nelagodno pisati duge traktate pa se ispricavam. ako stvarno maltretiram vecinu, smanjit cu svoju pisaniju na minimum. prikaži cijeli komentar

Tada sam uvidio da mi je zapravo drago kada netko iz blogerskih voda, netko iza kojega ne stoji CIA i do savršenstva razrađeni američki kulturni-imperijalistički sistem, uspije ukoričiti svoju elektronsku pisaniju, pa makar to učinio i uz malu pomoć svojih prijatelja - provincijskih izdavača.

Što god da napišem, koliko god pizdila, kritizirala, komentirala, pljuvala po nekome, na svaku moju pisaniju ljudi mi odgovore kako sam ih danas nasmijala i baš mi hvala na tome

Čitate li upravo ovu moju pisaniju, onda se neizostavno nalazite u nekoj prostoriji, sobi; sjedite na nekakvoj stolici, držeći miš svoga PC-a u (junačkoj) desnici ruci, sa možda čašom kakvog napitka nadohvat joj, i okruženi još mnoštvom raznoraznih predmeta različitih boja, oblika i namjena.

Za ovu je pisaniju dovoljno simptomatično što ću stati na stranu HTV-a, što je zaista, zaista, ali zaista rijedak slučaj.

No, kad je riječ o novinskim napisima poput ovoga o kojemu razgovaramo, onda mi to jest problem: ovakvu pisaniju jednostavno rečeno smatram nečim " svinjskim ".