ali nakon mjesec dana sutra pocinje nova skolska godina (ovdje pocinje krajem sijecnja zavrsava prije Bozica) tako da ce moj komp dobiti svog vlasnika opet uz tipkovncu nakon sto su se izredala sva ona djeca koja su dolazila na druzenja, nocenja, party-e.. nasa djeca koja svoj komp koriste za dowload a moj za msn:)).. kako bilo.. nakon popravka i sa pocetkom skolskih obaveza krecem i ja u ponovno piskaranje...

Svidja mi se ova parodija:))) Bravo Cigi, aj bit ce nesto od tebe:) Vraga ne izija, ide tebe ovo pisKARANJE:)

Barače, 1. Za mene ovo nije neobavezno piskaranje.

" Članovi katedre za patofiziologiju žele vjerovati da knjige i postupci predstavljeni na promociji znače mali korak... towards meaningful teaching/learning of medicine " - započinjem ovo kratko i slatko piskaranje rečenicom kojom je prof. Kovač izvršio svoje izlaganje na promociji čak četiri nove patofiziološke knjige, održanoj danas u Čačkoviću.

za kninskudamu reče ti da ti piskaranje nije plaćeno.

Pitam se i ja da li su Livija i Lav ljubomorni na Anđu... mogli bi ih zapitati da li oni znaju sročiti koju pametnu rečenicu.... ili samo bluze o tome kako se netko ne zna pravopisno izražavati... ili su samo ljubomorni jer oni ne mogu dobiti svoj kutak za kako je napisao-la " usiljeno piskaranje "... kažem prepotentne budale ste... Meni je kolumna, ok, isto tako je redovito čitam i mišljenja sam kao i Nino da kome se ne sviđa, ne mora čitati...

Ovo piskaranje nije prava zahvala, ali obećajem ti da ću ti nešto uputiti čim me uskrsni »Alleluia« (čudit ćeš se što ona predstavlja za svečane Mise) istrgne iz ovog vrtloga vječnih istina, u kome se sad krećem.

bilo bi dosta. dosta blokade, dosta razmišljanja hoće li se netko pronaći na ovim stranicama, hoće li se prepoznati i posljedično uvrijediti na nešto što sam napisala. jebate, proširilo se da nešto piskaram. krenuli poznati čitat, pa spomenuli nešto drugim poznatima. čita se moje piskaranje, skinu se tekstovi, šalju mejlom. a ja? ja se povukla u mišju kućicu. osjetila se gola i nezaštićena, odjednom. bolje me upoznali i oni koji su mislili da me poznaju.

Ogdovor Glogoviku na njegovo piskaranje: što se tiče J.

Predaja nije opcija, al bogami nije ni ovo piskaranje po portalu, ne tvoje, nego svacije

I.... bacite oko na blogove naše djece... ima ih puno, savršeno su dizajnirani, djeca su očito informatički dobro potkovana... OK... ali, brate mili, što su nepismeni, to je strašno... I jesu nepismeni, neka mi nitko ne kaže da nisu, da je to samo piskaranje po blogu... nije.. jer kada jednom nešto naučiš, onda to automatski koristiš u svim prilikama.

A ovo tvoje piskaranje o tome, kako je toboze sprijeceno da dodju inozemni strucnjaci u Bosnu mozes objesiti macku o rep.

Ne, fakat se nadam da nitko neće naići na ovo moje piskaranje.

Neki ih doživljavaju kao piskaranje umišljenog šupka (@ paranenormalan; kolega inače traži kod Mišaka na Facebooku da dokažem da Obama NIJE Ehnaton), ili pretencioznog debila (@ Juraj Platić), ali, kao što rekoh, komentari pojaprije govore nešto o onima koji ih pišu.

Jel se to može nazvati intervjuom? piskaranje s nekog omnibus maila i tiskanje bez provjere.. ništa mi više nije jasno, ni tko je novinar, ni tko čita novine a kamoli što zapravo rade glavni urednici i svi oni u hijerarhiji iznad piskarala najobičnijeg..

Ali ovako piskaranje to sam uvrstio u svoj dnevni red.

i ranije idite spavati.. ovo kasnonoćno piskaranje mi liči na prepucavanje djece... ohladite, popustite, promislite... tko voli živjeti u sukobu... nitko... a i svoji smo bar u tome što smo hajduci... za poštovanje i previše...

ps koliko je remi ovod napisa pozitivnih stvari ZA UČINIT od animirat dicu po školama i obitelji, miljun stvari marketinga, svega ostaloga dobroga, pa nisu, ali razmišljanje ili virtualno piskaranje - ako in se ne sviđa - vidimo di to gre..... još laki sa vračanjen jedoumlja i pokornosti duhovnome vođi.........

Ismijavaju se iz Isusa i katoličke vjere, a nemaju pojma niti o Isusu, niti o katoličanstvu, napadaju biskupe i svećenike sa snažnom dozom vrijeđanja, i pri tome zaboravljaju da u svakom javnom istupu novinar mora poštovati dostojanstvo ljudske osobe koliko god se i protivio njezinim stavovima, prozivaju biskupe i svećenike za raskošan život, a oni sami mlate lovu za svoje (anti) intelektualno piskaranje u Pavićevoj medijskoj galaksiji i dilanjem knjiga koje naivci nasumice kupuju, ne bi li doživjeli kakvo intelektualno prosvjetljenje.

Mogao bih da se zahvalim, svima koji me trpe ovde, mene moje piskaranje i moju ne iživljenost, ovog puta neću spominjati ostale nego samo sebe kao naj većeg grešnika.

Ti si se osjetio jako jak zbog podrške tvog kolege, pa si mi ga spustio (citiram: Za tebe je kakvo piskaranje, jer vidim da te guglanje ide.).

Ovo naše piskaranje nije ozbiljan posao ali ako se spusti na nivo nogometnih navijača gubi se svaki smisao komentiranja. prikaži cijeli komentar

Kada mi je nešto ovako dobro uglavnom se svako piskaranje i razglabanje o tome čini strašno nepotrebno i nategnuto.

Ovaj članak ocjenjujem kao obično piskaranje i dajem (0) bodova uredniku koji je dopustio da se na ovom uglednom listu pišu ovakve gluposti..

Ovo piskaranje komentara samo će razvodniti cijelu situaciju.

I vjerujte mi, da se samo jedan mali nebitni trg u Hrvatskoj zove po Anders Breiviku koju relevantnost bi imalo suptilno piskaranje o tome koliko sati je proveo igrajuci video igrice, ali je inace bi dobar ili nije, sto su susjedi o njemu mislili itd. relevantno ostaje da je pobio vise od 70 ljudi.

evo zašto sam protiv ove rasprave i zašto se iz nje povlačim... zato jer pišete isključivo eseje temeljene na nekim svojim subjektivnim stavovima i viđenjima... pa kak možeš analizirati utrku i ne pokazati apsolutno nikakva vremena tokom cijelog vikenda... pa ljudi moji kakva je to analiza... papir i piskaranje po forumu trpi svašta i par puta izrečena laž postane istina... na primjeru Monze sam ti pokazao tu rečenicu - " Massa je bio brži " da je čista glupost... bio je sporiji cijeli vikend...

besmisleno je pisati o muzici. nepotrebno je i tvrdim nemoguće, usput. svekoliko rječenje, sporječkavanje, pisanje i piskaranje o muzici glomazni je gubitak vremena samoživih i egocentričnih. nego, na posao, da čujemo, što je to zvuk? najjednostavnije (i o tome wiki naravski šuti), to je sisavcima najpoznatija premisa muzike. hajdmo reć, on je njena prethodnica. ko pješadija i artiljerija carskoj diližansi. u tome i je fora; dok prašinari i topdžije ginu, kraljevna, pomno skrivena u bunkeru, čeka princa. i manikira nokte. ako ćemo pak o riječima kad zbore o zvuku, tu je puno gora startna pozicija. ponekad se riječ o zvuku uspije mimikrizirati u sasvim simpatičnog nametnika (oboje su samo sredstvo), ali u perspektivi nije partner za ozbiljniji brak. riječi su opće prostituirano dobro. njima je donekle moguće opisivati stanje, ali ne i materijalizirati, a kamoli oplemeniti esenciju. oduzimam svaki legitimitet pisanja o nedodirljivom ekstraktu muzike. o onome što nema oblik, materiju, kratku i jasnu definiciju i čemu riječi mogu samo škoditi. dapače, oduzeti joj, obesmisliti je. i još nešto; zvuk, dokazano je, ne prolazi kroz vakuum. nije loše promatran na dnevnoj bazi, vakuum je stvarna i metaforička konstanta genijalnog potencijala; rijetkima i rijetko alkemijom, slučajem ili greškom (prosječnom uspravnom dvonošcu neobjašnjivo), dopusti da iz zvuka iscijede nektar; muziku. te sretnike, vidjet ćemo ubrzo, zovu Nemirni. muzika je zvuku savršen avatar. ona je njegovo ovjekovječenje i konačni smisao. za razliku od zvuka, sve prisutnog i svakom dostupnog, muzika, unatoč uvriježenom mišljenju, sasvim je slučajna, sporadična pojava, gotovo eksces. i dok je zvuku svojstvena manje više kratkotrajna manipulacija senzacijama, muzika jest stanje. s druge strane, zvučna se uzurpacija doima postojanijom jer je muzici, na žalost, doseg tek kratkotrajni relief. kažu neki da se bave muzikom lažu. što bi to značilo? bavljenje podrazumijeva ovladavanje, kontrolu, a kontrola je u muzici ubojstvo s predumišljajem. ha, baviti se, kako to majčinski zvuči sorry, u ovom kadru ne vidim ništa osim ogromne pra-sise kojom nepoznati neimar doji svemir. stvarno pretenciozno sranje učinit će se lakonski, ali čvrsto vjerujem da je neznanje u ovom našem zvučnom slučaju sasvim poželjan početak. i sasvim neizbježan kraj. naprosto je super ne znati kamo i ne znati kako. (ako baš ne radimo u korporativnom biznisu, tamo je to prilično pogubno, haha) zato pliz, svi koji unaprijed točno znaju što bi i još točnije kako bi, ili ovo me posebno iznervira kako je nešto trebalo kreirati neka odmah idu doma. privilegija neznalica je igra, neizvjesnost, rječju njihov i samo njihov put. pritom rezultat gotovo da nije bitan. bitna je radnja, dječji otisak i trag u potrazi za bilo čime, pa tako i za muzikom. u vječnosti, naime, ima mjesta samo za tišinu. ona je samozatajni početak i kraj. svepristuni kozmički background. mama zvuka. pitam se kako, sto mu šuma darkvuda, uhvatiti/shvatiti zvuk, ako ne poštujemo tišinu? jer svaka intervencija u tišinu je opasna nepodopština. na koncu, zvuk = vibracija, a vibracija = ne - mir. svemir (osim što se u lošim pjesmama rimuje) fakat i jest nemir, s napomenom da prema Nemirnima zna bit nemilosrdan i gadan. zvuk, dakle, sam od sebe i sam po sebi nije muzika. ni šmokljanski vjetar, ni turbulencija žitonosnih silosa, ni gripozni tramvaj, ni zveket žetona iz blackjacka. ni gitarski e. da, ni on sam za sebe, osim što, eto tako, naprosto zvuči, ne predstavlja baš ništa. u vremenima polupanih lončića i pikselizirane stvarnosti devalvira sve odreda: ljudi, pojave i pojmovi. terorizirani zvukom umišljamo da nešto znamo o muzici. znanje je, kažu, utabano u riječima. a riječi su buka. pa smo za tu buku patentirali novi termin: cvrkut hm, a što ako je sav taj riječno zvučni metež ipak samo najobičniji prdež? okej, predajem se priznajem, i prdež je zvuk. evo dokaza da svi zvučimo ipak, riječima nećemo stići daleko, tamo gdje je muzici kuća. koliko god se trudili vibrirati.

Pitam opet čemu ono piskaranje uvaženog portalista duje 1967 da je šimunić ć reka mamiću da je sve dogovorija s hajdukom i da mu pare njihove ne trebaju.Čemu to izmišljanje.

Ostavio si me u depresivnoj smicalici koju si mi podvalio u ormar s papirima koje koristim za piskaranje.