U splitskom sam Sjemeništu, kao i poslije u Bogosloviji proveo prekrasnih deset godina života i školovanja najprije četiri gimnazijske pa šest teoloških, a njima se pridružila jedna vojna (koja mi je zapravo bila vrlo korisna, a ipak nimalo teška, jer sam u Podgorici bio tri mjeseca na obuci za kuhara, a ostatak vojnog roka proveo u Beogradu u vojarni na Banjici, kuhajući za Školu rezervnih oficira i pitomce; a to mi je omogućio jedan vrlo dobar zapovjednik, Srbin, koji mi je odmah po dolasku u vojarnu na Morači u povjerenju rekao da se ništa ne bojim jer i on ima rođaka koji studira veronauku zato ga se često sjetim u molitvi).