No pošast turbo-folka uvukla se i u glazbene realityje, pa je, nakon Srbije i njihovog Grand showa, i Kina dobila svoje natjecanje u pjevanju pjesmuljaka nadahnutim glazbenim naslijeđem i začinjenih humpa-cumpa ritmovima.

Sjećam se i tih prvih pjesmuljaka: Da sam ja tata i Moja škola.

Kod nas se termin navijač počeo pripisivati skupinama ljudi koji su sebi umislili da bi trebali biti neki faktor u nogometnim događanjima samo zato jer smisle par poskočica i pjesmuljaka, dođu na tribinu i provedu 90 minuta vrijeđajuči (čast iznimkama).

kao i sve ostale grane gospodarstva, neka nova atmosfera udavila je vas život u radijskom mediju u hrvata danas. u pritisku konkurentnosti i u općeprihvaćenom novom kanonu uređivačke političke, radiostanice postale su bezdušne playliste s opcijom shuffle nekih propisanih hitova i evergreenova. onako, kad radim, imam ponekad običaj upaliti radio. bilo to s one strane sljemena gdje sve vrvi od frekvencija ili u imotskom i zagrebu, nailazim na poraznu činjenicu da sve pjesme koje čujem poznajem od prije ili ih poznajem jer sam ih zadnjih mjesec dana čuo stotine puta na toj ili nekoj drugoj frekvenciji. radio zaprešić ima rok antologiju, jednom tjedno, zbog koje vrijedi ostati na valu i čuti nešto novo, nikad prije čuto, a opet staro nekoliko desetljeća. voditelj nema neki glas, ali emisija je pravo osvježenje i nakon leskovarovog magic busa. generalno gledano, što se mog glazbenog stava tiče, što se tiče uopće odnosa radija prema glazbi kao fenomenu na kojem ova djelatnost uopće počiva - u 75 % slučajeva dokaz je da je ljudska vrsta u teškoj banani, mentalnoj i kreativnoj (možda bi bilo bolje ovo pripisati samom sebi, ali bit ću slobodan ući u opservatorijsku kabinu sam). kad radim recimo gips table, svira radio... nakon sat vremena primjetim da sam nervozan i dekoncentriran. jučer sam zato odlučio ugasiti radio. i dok sam radio u glavi mi se vrtilo bezbroj jednoličnih playlisti s hrvatskog eterskog područja, i nisam mogao negobiti sretan jer mi po glavi ne bubnjaju bezidejna najbrajanja bez reda i smisla pjesama i pjesmuljaka. razmišljao sam tada kako nabaviti mp3 player dovoljno jeftin i pouzdan da reproducira s usb sticka. i nisam se mogao sjetiti da sam igdje vidio tako jedan jednostavan radio s kojega možeš slušati desetak sati glazbe po vlastitom izboru. di ima kupiti mp3 player s ovom opcijom a da podnosi uvjete bauštele? dakle, budući da je tema rim, moj stari prijedlog je posvetiti se više odnosu prema glazbi samoj, kao elementarnoj čestici radija, a novinarstvo raditi paralelno kao sasvim drugačiji dio priče. emisije posvetiti glazbi, tj. produbljivanju glazbenog iskustva slušatelja bilo bi najmanje što radiopostaja može učini kao znak zahvalnosti onomu od čega su zapravo načinjeni. - daj nešto novo, nešto što nikad nisam čuo, novi pejzaž, novo lice, novi vlak, nemoj me voziti uvijek istom tramvajskom linijom kao da idem na posao, ista stabla, isti ljudi, isti brojevi...

zapustila sam svoj blog.. na žalost.. a nekada davno, kada sam počela pisati on je bio nešto što smo on i ja zvali " moj njegov blog ".. tu je bilo svega, naše ljubavi na pretek pjesmuljaka namjenjenih njemu, nama, sreći.. najviše je bilo onih sitnih pjesmica o nedostajanju jer nije bio uz mene onoliko koliko smo htjeli.. tko bi rekao da će se na kraju ovaj blog pretvoriti u jednu tužnu ljubavnu priču u nedostajanje do te mjere da sama pomisao na to boli.. odjednom se ulovim, dok čitam stare postove kako samoj sebi govorim da to nije moj život da sve ovo danas nije moj naćin.. ali ustvari je.. ovo je moj naćin, jedini moguć mada ne i ispravan.. ne mogu zaboraviti, ne mogu prestati voljeti samo zato što netko kaže da moram.. da život ne ide dalje dok ja stojim u prošlosti.. ali prošlost je i moja budućnost.. jer bez moje prošlosti, ja ne bih znala kako dalje.. živim svaki moj dan kako najbolje znam i umijem.. živim ga ispunjenog, imam obitelj, prijatelje, poznanike, i slućajne prolaznike sve ja to imam.. i smijem se.. svaki dan se smijem.. i plačem.. ali sada sve rjeđe.. a život.. on ide, meni jednako brzo kao i vama....

eto.. kako nan vole upadat na forum i ispaljevat svoje nevidene zakljucke i strahovitu sposobnost pronicanja u srz problematike... ostavljan in na citanje jedan brilijantni uradak od " istinske " zene.. ocekujem od vas ljubazni gosti epohalne odgovore.. http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Dalmacija/Muka-mi-je-od-Splita-kakvim-ga-vide-Mladen-Grdovic-i-klape-Puna-mi-je-kita-Splita#comment_210223 laga bi kad bi reka da u ovom tekstu nema istine. i meni se riga od ovih pjesmuljaka sa splitskog festivala i malomistanskih frazetina. ali je ovo samo jedna strana medalje. naime autorica teksta se osvrnila na ono sta je najgore u ovom gradu a kreativne ljude, umjetnike, sportase, bendove, pjevace (pritom ne mislim na one " nek ti kusin bude stina ") nije ni spomenila. posebna mi je tragedija sta ovakav tekst pise u rijeckim novinama, pa mi se ovakve kreature kao ti nasladjuju, ne bi da je u tvom gradu sve krasno. ali cinjenica je jedna, a to je da te niko ne moze posrat koliko tvoj sugradjanin. rijecki novinari su po ovom pitanju pametniji od splitskih (koji misle da su popili svu pamet ovog svita) i od njih nikad neces cut ovakvo pljuvanje vlastitog grada, pogotovo ne u tudjim novinama. sve je stvar kako se nekog prezentira. ja sam konkretno o tvom gradu ima pozitivno misljenje, ali nakon sta san prije nekoliko godina u njemu osta malo duze ga vise nemam. dosa san u rijeku s percepcijom nekog rock grada di uvecer mozes negdi izac, kad ono cumez. to je grad bez jebenog disco kluba, di mi ljudi govore kad kazen da sam iz splita: " splico di si dosa, ovde ti doslovno nema nicega ". da stvar bude gora uvjerija san se da rijecani masovno izlaze na cajke i to nista manje nego sta se izlazi primjerice u banja luci. i zato molim te da se prestanes preseravat sa rijekom ka kozmoplitskim gradom, kad svi znamo da to nije istina. kad bolje pogledam konkretno sta se tebe tice, isijavas istom onom malogradjanstinom koju nama zamjeras.

Oni imaju malo previše pop pjesmuljaka, pa je bilo teško odlučiti se.

Ideju Isusa na Marjanu nedam nikome i ja o njoj zelim pisati svoj post i evo ga: Ona je bozansko nadahnuce i buduci svjetionik spasa koji ce nas Hrvate objediniti pod vodstvom svete majcice crkve i ljubljenog nam kardinala koji ce nas kao nekada mojsije svoj narod izvesti na put vjere i spasa pa cemo svi kolektivno kao posebno privilegiran narod uz pojanje crkvenih pjesmuljaka uzaci na nebo po Isusovoj specijalnoj preporuci zato jer smo narod koji je napravio Isusov kip od 51 metar dok su svi drugi napravili od 47 i 48 i 49 ipo metara i od 50 metara, ali nitko od 51 metar sto Isus jako dobro vidi i posebno cijeni i izmjerio je jer uvijek sa sobom nosi metar da vidi i uvjeri se ko ga vise voli.

Ja sam prošao fazu u životu gdje moram zauzeti stav i mišljenje da je nešto kul reći da slušaš a nešto da nije.:) Tako ako mi se sviđa Beyonce-ina, Britney, Lady GaGa, Vucova ili Seke Aleksić pjesma to rečem iskreno i uživam slušajući je.: D Mislim tako da pićforkovci to na neki način žele postići sa stavljanjem nekih pop pjesmuljaka na top liste.

Za razliku od ljigavih Bozicnih prigodnh albuma i pjesmuljaka, imati cete priliku za jedinstveni dozivljaj.

Bilo je tu puno sličnih, ne manje glupih, pjesmuljaka čiji su autori nastojali napraviti nešto lako pamtljivo, duhovito, s natruhama erotike, a proizvodili su smeće koje je bilo teško probavljivo svakome tko je imao relativan kvocijent inteligencije.

Film bi, po mogućnosti, bio akcijskog ili glazbenog žanra, ali bez ljubavnih pjesmuljaka.

Ako bi kome trebalo zabraniti povratak, onda bi to trebalo ekstremnoj ustaškoj emigraciji, koja osim ispraznog domoljublja i koristoljublja, nije Hrvatskoj donijela ništa dobroga... Osim uz izuzetke, poput časnog Marune, kao ti, nacionalističkih pjesmuljaka, pamfleta i paskvila, huškanja, intriga, seksualnog napastvovanja..

Nakon cmizdrenja i pisanja depresivnih pjesmuljaka, ovo je definitivno lijepa promjena. =)

KOGA NE ŽELIM VIDJETI: Ne želim vidjeti hrpu patetičnih ljubavnih pjesmuljaka... niti na almost cool listi... došlo je do eksplozije " pjesnika "... i mislim da bi to trebalo pljeviti.

Nakon što sam dva ljeta, 1947. i 1949, proveo na »dobrovoljnim« radnim akcijama, napisao sam i nekoliko socrealističkih pjesmuljaka koje sam potom objavio u »Našoj kronici«, listiću koji sam sâm izdavao.

Jedva čekam da se naši vrate iz Moskve pa da opet počmu kukati kako nas nitko ne kuži, kako je sve to parada kiča, groznih pjesmuljaka, susjedskih lobiranja...

A sad, nekidan, gledam na TV reklamu, taj isti škoro, koji se u međuvremeu dočepao položaja u industriji glazbe, nasnimao kojekavih pjesmuljaka u stilu ' milo, moj je ', i pokumio s Thompsonom, sad reklamira salamu uz povik ' ne dirajte mi sendvič '

I sve to kaže pred ne znam koliko stotina ljudi, stotinu glava koje su onako malo mediteranski ridikulozne, fjakaste, pa ne znaju i nikad ne ć e znati da je teatar ne-tijelo i da je teatar ne-mo ć i da je teatar ne-aktualan, da je Hamlet limunada, da je Macbeth naran č ada, da je Kralj Lear č okolada, a da je Miroslav Krleža napisao nekoliko pjesmuljaka u Hrvatskoj mladoj lirici, ili možda Srpskoj, kao da je to sada mnogo važno i umro u dvadeset i drugoj godini.

ne da Hrv ne treba sudjelovati nego ovu paradu kica i besmislenih pjesmuljaka treba ukinut i zakonom zabranit da se ikad vise odrzava, a gomile novca koje su se trosile na ovaj cirkus preusmjerit u korisne svrhe

Ah kad smo već iritirajućih pjesmuljaka... ona grozomorna prerada Dylana koju je Axl kroz debelo crijevo propustio i propjevao na svoj prednji šupak.. užas

A sama pjesma nije ništa sofisticiranija od već spomenutih narodnjačkih pjesmuljaka.

Pa u p. m što se ne baviš pisanjem pjesmuljaka.

Nicolas Sarkozy je tu napravio iskorak i kreirao web site discosarko na kojem možete Nicolasa natjerati da pleše za vas u cijelom nizu različitih ambijenata i na desetak (francuskih) pjesmuljaka između kojih možete vidjeti i ples iz Paklenog šunda ili Michael Jackson ov moonwalking.

traktori na cestama, pevec osmeh na jacinom licu, tuga i kič u opatiji. jedino kaj podseća na nekaj davno kaj je bilo okej su lusteri. ono djeluju mi totalno frustrirano. kao da gledaju sav taj jad dolje, pa bi poletjeli da mogu gore. a gore ne može. ne pitajte me zakaj sam odgledala od početka do kraja to vrijeđanje uma i tijela hrvatskih tv-pretplatnika. onu šulentićku bi svakak trebalo vratiti u dječji program. vrhunac njenog fenomenalnog vođenja nepismene trbuhozborske ovce na špagi je rečenica koja počinje nekak ovako: užasno mi je lijepo... ida jedina okej, al kaj tu ona uopće dela, kaj je zbilja takva kriza. ona dva tulipana mi idu već kroz vuha, a mila prelijepa krasotica najljepša i najpametnija najdivnija ma ono nema te žene koja joj može ljubiti skute od skuta ono, trebalo bi ju odmah u madam tisno da više ne slinimo, a i ona bi se odmorila od danonoćnog demantiranja s kim je i di spavala. i sad... kad bi me mučili ko matiju gupca da moram dati glas nekoj od pjesmuljaka ja bih ga dala Žigi, jer čovek je norveška faca i tu bi nam bila jedina nada da opet i opet ne zgrajzlamo. ove kaj su pobijedile nemaju ono najbitnije kaj se traži, a to je sluh. onda nemaju pristojnosti, pa dobacuju publici hvala, pa zazivlju mama, pa... mislim strašno za one lustere. to kaj je pjesmu napisal sin koji dela na telki od tate koji je delal na telki i radiju i kaj su svi iz žirija s telke i radija jebiga. zakaj se ne bi i dalje sramotili. scenografija kao u noćnoj mori nakon ispijene gajbe pokvarenog piva. scenarij namijenjen idiotima kakvi smo svi mi koji pretplatu uredno plaćamo. jer delamo sve uredno i zato nam tak je. zato su selaki još uvek sami na tim cestama i niko ni pis od ostale sjebane škvadre. nego, jedina svjetla točka na dreku bio je glas jasmine nikić. ona je bila kompatibilna onim lusterima i da se mene pita trebali su ostaviti samo nju i lustere.

U drugoj je pokazala interes za hrpu pjesmuljaka tipa kemija, počele su joj se sviđati čak i dječje pjesmice, poput bubamarca, pačjeg plesa, zeko i potočić...

A i repertoar pjesama je bio prebogat: dva i po refrena nekih pjesmuljaka i mnogo, mnogo udaranja po bongosima...

Svoje mišljenje san već iznija i neću vas više ometat u uživanju lakih pjesmuljaka iz radionice Huljić, guštajte, čitajte književna dostignuća jedne Nives Celzijus, upijajte sve šta van mediji serviraju, gledajte Red Carpete i InMagazine, opustite se i ono najvažnije - isključite mozak, zapravo deaktivirajte ga skroz, šta će van?

Prije sam pisala dječje igrokaze, ali stvarno davno - prije jedno dvadesetak godina, pa je tu bilo i pjesmuljaka, ali, mislim tamo od devedesetih ni jednu jedinu.

Prijedlog za povećanje gledanost HRTu: nek se ugledaju na RTL i NovuTV, i naprave reality show HRVATSKA TRAŽI PREDSJEDNIKA, i to u obliku Hrvatski supermodel Pazi zid. sigurna sam da bi bilo manje mučno nego izborne kampanje pa bi gledanost porasla, porezni obveznici bi manje iskeširali za taj cirkus, čak i uz PDV od poziva za glasanje ili tekstualnih prouka (a i T-Com bi zaradio na downloadima sličica, pjesmuljaka i sličnih sadržaja), i ostale bi nam one silne nedjelje, (iz jednog izbornog kruga u krug), za odlazak u crkvu ili shopping centre, kako tko već poželi.