potpuno shvaćam da si mi postavila ovo pitanje, kako sam uspjela roditi troje djece? neznam, iskreno,,, u trenutcima njegovog dobrog raspoloženja i primirja kad me nije napadao, nadala sam se da će biti bolje, da će ga djeca promijeniti, nisam razmišljala o razvodu jer sam najviše od svega željela da djeca žive s oba roditelja.. možda me i držalo u braku to što je otac bio jako sličnog ponašanja prema mojoj mami pa sam sebe uvjerila da je to tako i da nije samo meni iako sam patila duboko u sebi znajući da to nije u redu, da ne želim živjeti kao moja majka, da ne želim da mi djeca slušaju psovke kao što sam ja slušala.. udala sam se mlada, s 21., bila sam odlična učenica,, htjela sam studirati ali nije bilo novaca,, htjela sam pobjeći od maminog plakanja i očevog urlanja i izabrala sam udaju, misleći da ću živjeti napokon u miru i da ću brinuti o svojoj dječici i pružiti im svu ljubav koju imam,,, i jesam,, ali on je nedugo nakon vjenčanja pokazao svoje pravo lice,,, bila sam već trudna,, i razmišljala sam tad da odem ali otac mu je počinio suicid i nisam ga mogla ostaviti,,, žalila sam ga i trpjela svašta jer sam mislila da je takav zbog toga,,, svu ljutnju i bijes su na mene istresali on i svekrva kao da sam ja kriva zbog toga što je on učinio... i tako,, kasnije sam osjećala grižnju savjesti jer on radi a ja ne,, djeca su bila mala,, nisam imala prilike a i on se s tim nije slagao.. nisam se previše mješala u financije i odluke pa je donekle išlo.. međutim, mlađi sin je narastao i ja sam odlučila raditi i ne dopustiti mu da mi brani jer svaku kunu sam morala moliti a par puta sam ga uhvatila da skriva plaću u madracu... krenulo je na gore još kada sam zahtijevala da vozim jer imam vozačku a auto mi nije dao jer eto, što ako ga slupam ili kad zaradim da si kupim svoj... počele su sve češće prijetnje, izbacivanja iz kuće, jer ako mi se ne sviđa kako on hoće da mogu ići, da kupim i djecu jer ga boli ku.ac i za mene i njih... a sad glumi da ih beskrajno voli, ali nema veze, ne želim im govoriti o tome... uglavnom, djevojčica rijetko ode kod njega, ne spava i ne mogu je natjerati, dok mlađi dečko ode ponekad na dan, dva i vrati se,, stariji je jako okrenut njemu i češće je kod njega,, nemogu ga natjerati silom da bude drukčije, pokušavam lijepo se odnositi prema njemu jer sam vidjela da ga samo mogu odbiti od sebe ako mu pokušam što reći protiv oca, pa to i ne radim.