I tako smo manje-vise rijesile sve sto smo mogle taj tjedan, te sretne napustile grozomorni hotel Maribel, blizu autobusnog terminala Loje, koji izvana i ne djeluje tako lose, no iznutra smo dobile sobu s dva kreveta, koji to zapravo nisu ni bili... Jedan (Gilmin) je bio prilicno povisen, i zapravo nekakav prilagodjeni stol, a moj je bio sastavljen od plasticnih gajbi Coca-Cole, s nekom daskom iznad njih i barem cistom posteljinom... U kupaonici nije bilo svjetla, a u sobi su iz zidova strsali elektricni kabeli... A ja sam se opet sjetila Josipa i Marije i njihove stalice, koja je mozda bila cak mozda bolji i ugodniji smjestaj, od ovog naseg zadnjeg hotela na jugu Ekvadora, koji je bio toliko strasan, da mi Gilma cak nije dala niti da fotografiram nasu sobu...