Spustili je mi na pod i šta sad, tamo je špina, da joj damo malo vode, nema vode, ništa vidjet ćemo putem šta ćemo, dođemo do groba, ona za nama, digla rep (ko antena), mi zapalili svijeću, ona se mota oko naših nogu, obavili mi sve, evo ide i ona, opet rep u stavu mirno, došli do auta, i šta sad, ništa uzmem ja gospodičnu u krilo, ona lijepo sjela (još moj plavooki, pazi da se ne prestraši kad upalin auta) ma kakvi ona koda se vozi svaki dan.Treba mače nahranit, nedelja, kamo po hranu, ništa ne radi, ali dragstor radi, mi u dragstor po hranu (ona cijelo vrijeme na momo krilu, prede) pa ćemo je negde u parku dat jest, ali ne, nismo mogli, pa mi nju lijepo dopeljali doma, cure oduševljene.Drugi dan mi kod veterinara (srećom blizu nam je, susjeda) ona je pošpricala, očistila od buha, od raznih nametnika i naše mače došlo doma ko iz make overa, ma nešto prekrasno.Sad se je trbalo naučit na razne zvukove (kad zidni sat otkucava sate i minute, a ona bris pod krevet, svaki šum pod krevet, tako da je bilo dana da je više provela pod krevetom nego snama), ti dani su iza nas, prošlo je od toga dvije godine, izrasla je u pravu ljepoticu (barem nama), još uvijek se boji, dođu nam prijatelji nama ili curama, a ona briz pod krevet, čin oni odu, ona izađe, onda bi se mazila, ljubila, sve nas izljubi, ma mi je obožavamo, van neide jedino s nama i to po ljeti ako smo u vrtu inače, bude na balkonu, i onda uživa.Eto to vam je naša ljubimica, i da skoro zaboravih njeno ime je FLEKICA.