Kad su krajevi komada dvostruke zavojnice DNK spojeni tako da tvore krug, kao u plazmida, lanci su topološki zamršeni.

Trenutno je u velikoj većini istraživanja koja koriste ubacivanje i ekspresiju raznih gena u eukariotske stanice, integracija plazmida u genomsku DNA nasumična i nekontrolirana i oslanja se na nehomolognu rekombinaciju.

Unaprijeđenja plazmida su također tu, sa novim mogućnostima.

U prokariota se genetička uputa sastoji od jedne kružne dvolančane molekule DNA koja se naziva NUKLEOID koji je slobodan u citoplazmi, (Slika 2) i malih kružnih molekula DNA, takozvanih PLAZMIDA, koji se javljaju kod bakterija.

Nemaju sve bakterije plazmide, a i broj plazmida u pojedinoj stanici je različit.

Fagi, za razliku od plazmida, nisu sastavni dio bakterija, nego samostalni (polu) organizmi.

Ova metoda se uspješno primjenjuje na mnoge kulture, kao što su pšenica ili kukuruz, kod kojih je genetska transformacija putem plazmida Agrobacterium tumefaciens manje prikladna.

Pored vrijednosti, koje su pokazatelji provođenja, treba navesti sljedeće informacije o provjeri: uključeni laboratoriji, vrijeme analize i pregled nacrta pokusa, uključujući detalje o broju ciklusa, uzoraka, ponavljanja itd., opis laboratorijskih uzoraka (npr. veličina, kakvoća, datum uzorkovanja), kontrola s pozitivnim i negativnim rezultatima, upotrijebljenih referentnih materijala, plazmida i sličnog korištenog, opis pristupa koji su korišteni za analizu rezultata pokusa i ekstremnih vrijednosti, sve posebne značajke opažene tijekom provjere, upute na relevantnu literaturu ili tehničke odredbe prema kojima se provodila provjera.

Jedan od pionira istraživanja DNK popravka bio je Miroslav Radman koji je izmislio koncept SOS-repaira (1974.) Skoro u isto vrijeme (1976.) počelo je razdoblje " reverzne genetike " i " genetic engineering " (genetski inžinjering) otkrivanjem i primjenom restrikcijskih enzima, proizvodnja rekombinantnih plazmida bakterija i rekombinantnih viralnih vektora, te efikasna transformacija takvih plazmida u bakterijske i eukariotske stanice.

Prednost kod tzv. plazmida je da su prilagodljivi.

Određeni dijelovi genetskog materijala mogu se lako prenositi između srodnih organizama, na primjer, putem plazmida ili faga.

U nekim slučajevima metoda genetske modifikacije može izmijeniti potencijal prijenosa gena, kao u slučaju neintegriranih plazmida i viralnih vektora.

Genom bakterije se sastoji od dva nukleotida (bakteriokromosoma) te dva plazmida, a 2007. godine potpuno je sekvencirana DNK oba nukleotida i plazmida bakterije.

Još ne znamo kako se to dešava, ali stanice organizma uzimaju genetske informacije iz unijetih plazmida i od tih genetskih informacija proizvode proteine ", objašnjava Hanen.

E. coli i Klebsiella spp. ne mogu razviti hiperprodukciju ampC cefalosporinaza kao enterobakteri, ali mogu preko plazmida dobiti gene i za ovaj tip rezistencije.

Često povezana sa genetski modificiranim organizmima, rekombinantna DNK se često koristi u kontekstu plazmida - kratkih kružnih dijelova DNK sa nekoliko gena na njima.

Ubacivanjem plazmida u bakterije i uzgajanjem tih bakterija na tanjuru sa agarom (kako bi se izolirali klonovi stanica bakterija), znanstvenici mogu molekularno klonirati ubačeni fragment DNK.

Negativan odnos GMO-a i alergijskih reakcija dokazan je kod konzumiranja transgenetičke soje s genom brazilskog orašca. 9. Prilikom multiplikacije i prijenosa gena koriste se vektori nastali iz plazmida i mobilnih genetičkih elemenata UZROČNIKA BOLESTI. 10. POSTOJI OPASNOST OD HORIZONTALNOG PRIJENOSA GENA zahvaljujući vektorima, pojedini geni sposobni u prelaziti iz jedne vrste u drugu pa na taj način gen prenesen preko vektora može zaraziti bilo koju vrstu na svijetu. (Poznat je skok sa vinske mušice na čovjeka). 11. Horizotalnim prijenosom gena, postoji OPASNOST DA ON OSTANE U OKOLINI i ugradi se u bakteriju koja bi sa novim genom mogla postati daleko agresivnija 12. Uz utjecaj GMO-a na okolinu treba u obzir uzeti i reverzibilan process odnosno UTJECAJ OKOLINE NA GMO.

Konstrukcija, razvoj i primjena ciljnih vektora Trenutno je u velikoj većini istraživanja koja koriste ubacivanje i ekspresiju raznih gena u eukariotske stanice, integracija plazmida u genomsku DNA nasumična i nekontrolirana.

U malog udijela gena prokariota, te više u virusa i plazmida postoje male razlike između sense i antisense lanaca.

Drugi tipovi plazmida mogu dati bakterijama gene za sintezu novih površinskih antigena, gena za sintezu toksina ili gena za sintezu bakteriocina.

Treba spomenuti i da mnogi tipovi plazmida nose gene koji bakterije čine otpornima na antibiotike, teške metale ili ultraljubičasto zračenje.

U prvoj fazi istraživanja objavljenoj u Science Translational Medicine, ispitivan je učinak tri intramuskularne injekcije " genetičkim inžinjeringom dobivenog plazmida DNA koji kodira HPV 16 i HPV 18 E6/E7 antigene u 18 žena u kojih je rak već liječen kirurškim putem.

d) pobliži opis prirode, mobilnosti, podrijetla plazmida, faga, virusa, ako je poznato da ih organizam primatelj ima, a koji su važni za određivanje skupine rizika te pobliži opis mogućega gena za otpornost (rezistenciju)

Smatra se da je stvaranje bakterijskih R-plazmida vjerojatno posljedica nakupljanja upravo transpozona koji kodiraju otpornost na različite antibiotike na istom plazmidu [ 1 ].

R - plazmidi su jedna od najvažnijih i najproučavanijih grupa bakterijskih plazmida.

I tu konačno dolazimo do plazmida.

Bakterija ulazi u tkivo na mjestu ranjavanja na kojem karakteristično inficira ranu te unosi dio Ti plazmida u genom biljne stanice, uslijed čega se biljne stanice intenzivno dijele (stvaraju tumor) i sintetiziraju posebna hranjiva koja podupiru rast bakterija, tzv. opine, a samo soj bakterije koji je proizveo tumor može se njima i koristiti.

Spliceri su ljudi koji su pomahnitali od pretjeranog korištenja plazmida.

Tako, na primjer, bakterije, u koje se " naselio " određeni tip plazmida, mogu postati donori prilikom konjugacije.