Plebejci se ne moraju ni truditi.

Bilo je to vrijeme kada su plebejci na desnici uvježbavali ustanak - organizirali su prosvjede, baš u Kazalištu Komedija.

' Kaspar ', ' Stilske vježbe ', ' Plebejci uvježbavaju ustanak ', ' Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja ', ' Mirisi, zlato i tamjan ', ' Usporavanja '... današnjim gledateljima ne moraju značiti ništa.

Posjedovati neki predmet kojeg mi, plebejci, doživljavamo skupocjenim, samo po sebi nije zlo djelo. Naravno, moguće je raspravljati o potrebi i smislu trošenja nemalih, pa i astronomskih svota novca za predmet koji ima svoje i tisuću puta jeftinije a služnošću posve jednake inačice.

I dok mi, obični plebejci, pridržavamo sebi (istina ne zakonito, ali našem mentalitetu prirođeno, u određenoj mjeri cak i moralno), pravo na izigravanje propisa među koje spada i carinski nadzor, to ni u kom slučaju ne bi smjela biti praksa onih koji takve zakone i donose i provode jer u tom slučaju cijela priča o pravnoj državi, jednakosti, demokraciji i slicnim tekovinama suvremene civilizacije postaje smiješna i razotkriva nam samo manje-vise dobro prikriven sustav robovlasničkog društva za koji smo mislili kako je stoljećima iza nas.

Klasno društvo je zasigurno postojalo, uz plemstvo i svećenstvo bili su tu i (plebejci) razni zanatlije, majstori u obradi kamena, žada, i puka koji je obrađivao zemlju.

Posjedovati neki predmet kojeg mi, plebejci, doživljavamo skupocjenim, samo po sebi nije zlo djelo. Naravno, moguće je raspravljati o potrebi i smislu trošenja nemalih, pa i astronomskih svota novca za predmet koji ima svoje i tisuću puta jeftinije a služnošcu posve jednake inačice.

I dok mi, obični plebejci, pridržavamo sebi (istina ne zakonito, ali našem mentalitetu prirodjeno, u odredjenoj mjeri čak i moralno), pravo na izigravanje propisa medju koje spada i carinski nadzor, što ni u kom slučaju ne bi smjela biti praksa onih koji takve zakone i donose i provode jer u tom slučaju cijela priča o pravnoj državi, jednakosti, demokraciji i sličnim tekovinama suvremene civilizacije postaje smiješna i razotkriva nam samo manje-vise dobro prikriven sustav robovlasničkog društva za koji smo mislili kako je stoljećima iza nas.

Ovi ljudi od kaste inače misle, osjećaju i žive negoli mi plebejci, kako nas oni zovu.

Cijeli, od Siska dvostruko veći, grad se prtvorio u kostimiranu pozornicu, a ulicama i brojnim trgovima uredno i normalno šeću i patriciji i plebejci.

Tako su u drugoj polovici dvadesetog stoljeća plebejci i proletarijat mogli uživati u gotovo svim tekovinama industrijskog napretka poput donedavnog omraženog eksploatatora-buržoazije.

Kod nas je politički teatar radio Violić režirajući Brešanovu " Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja, općina Blatuša " i Novakove " Mirise, zlato i tamjan ", Miro Međimorec s Kušanovom " Svrhom od slobode ", Zlatko Vitez s Histrionima, a ja sam 1971. radio Grassov komad " Plebejci uvježbavaju ustanak ".

Da pomognem čovjeku u nevolji, a i vama plebejci da se barem nekako rasteretite, ako vam to ne omogućuje ova usrana vrhuška, stavit ću ovdje link na stranice koje jedan iznervirani čovjek, obični građanin po vokaciji, koji je u stanju golom rukom ubiti kita, mora posjetiti.

POVIJEST: Roma je mlađi rimski klub, puno veću tradiciju ima Lazio, kojeg i nazivaju patricijskim klubom, dok su njihovi crveno-žuti susjedi " plebejci ".

Riječ je o drami Güntera Grassa Plebejci uvježbavaju ustanak, koju je u koprodukciji Teatra ITD i Drame HNK na pozornici i u gledalištu Teatra ITD režirao Georgij Paro.

Mi - radnička klasa, plebejci, jad hrvatski, šmokljani, pljugeri, luzeri, second hand ekipa, patimo od stvarne nejebice.

Mi plebejci, mi odrpanci, mi gladni, mi koji nemamo gdje spustiti glave, mi koji živimo mučeni neizvjesnostšću hoće li sutra biti kruha za naše žene i djecu, mi, koje kad ostarimo sramno odbacuju jer više ne možemo raditi, na nama je da uložimo ogroman napor i tisuće žrtava kako bismo do temelja razorili zdanje starog društva koje je bilo oduvijek nježna mati bogatih i zlih, i bezdušna maćeha radnih i vrlih.

Poslije borbi staleža u Rimu, plebejci ili plebs je naziv za ostale slobodne građane.

Takozvanom borbom staleža plebejci su postigli uvođenje službe pučkog tribuna, a postupno im se otvorio i pristup gotovo svim državnim službama.

Kr.) plebejci su postali ravnopravni patricijama: bili su punopravni građani, a zaključci narodne skupštine imali su zakonsku snagu za čitav narod.

Plebejci su se vratili u Rim pod uvjetom da svake godine imaju pravo birati dva pučka tribuna koji će se zalagati za prava plebejaca na sjednicama senata.

Plebejci su se i dalje zaduživali kod patricija pa su tražili da s popišu zakoni. 450. godine prije Krista Rimljani su dobili svoj prvi pisani zakon.

Zašto mi nikad, ama baš nikad nismo napravili (narod, plebejci mislim) pravi pravcati prosvjed, sve porazbivali toj gamadi?

Mi, neobični plebejci, za razliku od običnih plebejaca se u to blagdansko vrijeme bavimo duhovnim stvarima.

A još kad kopiram post čovjeka koji tvrdi da u Beču nikad nisu tako govorili ni plemići ni plebejci, cijela konstrukcija koju je iznijela Just Sandy u uvodnom postu postaje iznimno nategnuta.

Plebejci su bili klasa građana s manjim pravima u starom Rimu, uglavnom seljačkog podrijetla.

- Plebejci navinuše posljednju strunu da spase republiku

Georgij Paro je redatelj izvrsnih dramskih predstava koji su obilježile i osnažile novije hrvatsko glumište kao što su primjerice Grassovi Plebejci uvježbavaju ustanak u Teatru TD., Krležin Aretej na Dubrovačkim ljetnim igrama, Fabrijevo Vježbanje života u riječkom kazalištu, Krležine Zastave u ZeKaeMu i Međimorčeve Zastave, barjaci, stjegovi u osječkom HNK, ali i Strozzijevom nagradom pohvaljena Mozartova opera Čarobna frula.

kao mladić sam bio uvjeren da su ameri sami srušili tvinse, crvena haringa, falša zastava i te spike. visio sam po netu i čitao u termitu, zgradi 7, živim otmičarima, lupingu na pentagon, omaški NORAD-a itd. danas, s deset godina odmaka, i dalje tvrdim da nešto ozbiljno smrdi u službenoj verziji priče, ali ne mogu nikom podastrijeti dokaze što i kako. pitanje je hoće li ikada prava istina izići na vidjelo ili će i to ostati jedna od vječnih tema prepirke " teoretičara zavjere " i vjernih im pratilaca " realista ", poput čuvenog metka-obada koji je ubio Kennedya. najbolje je pratiti trag novca u ovakvim pričama, tko je i koliko profitirao, a profitiralo se masno. prije par mjeseci sam čitao kako se CIA protivi objavi dokumenata o propaloj invaziji u Zaljevu svinja jer bi to " zbunilo javnost ". zanimljiva tvrdnja. nerviraju me ljudi koji svako propitivanje " službene verzije " događaja automatski otpisuju kao tlapnje teoretičara zavjere. kao da je sasvim nepojmljivo da vas vlada laže. to bi, kao, bio stravični presedan. vlade lažu ko psi, stalno i sustavno. ne vjerujem u sve pizdarije koje netko plasira po forumima ali bogami ne vjerujem ni svemu iz " pozdanih izvora ". svatko s malo mozga shvaća da postojimo mi plebejci i da postoje ljudi koji u svojim rukama imaju moć i novac, a to je ubitačna kombinacija u rukama beskrupuloznih karaktera. moju podozrivost prema američkim vlastima temeljim na bogatoj povijesti laganja i obmane, u službi interesa i profita, dakako.

Budući da su se jednom godišnje birala dva konzula (za ovu službu patriciji su morali biti stariji od 40, a plebejci od 42 godina), u Senatu se u svakom trenutku rijetko nalazilo više od 40 konzulara.