pozz, evo ja imam školarce, pa znam, da je tjelesni u osnovnoj 2 puta tjedno po 45 min. ugl, veli mi sin (citiram) " Nitko ništa ne može, svi su traljavi, a pogotovo cure. " program je takav kakav je, nema prostora za tjelovježbu, što zbog loših dvorana i opreme, i zbog satnice drugih predmeta. ne, znam šta reći, idu djeca na izvanškolske aktivnosti, ako to roditelji mogu financirati. i, to znam iz iskustva, jer sam se naplaćala svega i svačega, tak da i sad imam razno - razne opreme i dresova i svašta nešto. sjećam se kad sam ja još išla u školu, bilo je isto, možda još gore, također zbog nedostatka novaca, pa su dvorane i oprema bili koma, ali mi smo bili drukčiji, bili smo puno vani, igrali se, ludovali, a nismo visili na " kompu ", ili " plejki ", i kvalitetnije smo jeli jedino, kaj je bilo dobro, da su sve aktivnosti van škole bile besplatne, ja sam igrala rukomet za jedan klub, još smo dobivali svu opremu, od tenisica, do dresova i svega, ostalog. e, jedino su tu bili opaki treninzi, a ovo sve u školi je bio mačji kašalj. i dan danas neke cure, žene, koje idu u neku teretanu, ili fitness kukaju kak im je teško? pa ko ih je silio da se uopće upišu? ugl, djeca su nam danas (čast izuzecima) lijena, i to je to e, sad bi se dalo raspravljati o tome, do besvijesti. danas mi stariji sin veli kak njegovim prijateljima mama rijetko, gotovo nikad ne kuha, daju im novce i klinci si kupuju junk. i o tome bi se moglo opet raspravljati do besvijesti, od kada je to, od kuda, zašto i kamo to dugoročno vodi? ne znam, ja se još uvijek trudim, vodim brigu o tome ko kaj i kad jede, kuham, potičem ih na tjelovježbu, i sportove, koliko god, i do kad mogu.