žena neobične biografije, koja je bila policajka (dakle, to joj je minus, o kako li je to ružno što je netko policajka, je li to uvredljivo za sve hrvatske policajke?, očito nije, to je samo rezervirano za Ružu), koja barata oružjem (žena i oružje?, ma dajte molim vas, to je već znakovito o kakvoj se osobi radi, nasilnici jednoj, koja je spremna na sve), koja voli snažne motore (odakle se drznula kao policajka voljeti motore, i to ne bilo kakve već - snažne, nespojivo za jednu krhku ženicu, a ako ima takva, to mora da je neka muškobanjasta opasna i sumnjiva babetina), koja se potukla s nekoliko muškaraca (nije lijepo da se žena tuče, njeno je da prima od muškaraca batine, zar ne?, zanimljivo da na ovo ne reagiraju ženske udruge jer takav ženski izrod, poput Ruže, zavrjeđuje valjda taj tretman pa ne treba glasa dignuti, sjetite se slučaja Sobol i štange), koja je bila čuvarica Franje Tuđmana (odvratno samo po sebi, a kamoli kad je u osiguranju jedna žena, ako je u pitanju žena s njom nije nešto u redu, zar ne?), koja se borila protiv dilera na Korčuli (protiv dilera se ne pristoji da se bori jedna žena, kamoli žena koja je po svome temeljnom pozivu policajka), koja je pljusnula kolegu sabornika jer joj je kazao da ima dobre noge koje bi rado imao smotane oko svojeg vrata (pa nije ona gđa Pusić da se svi dignu na noge i osude tu mušku svinju, sjetite se hajke madrac-mudrac);