So far so good, ali bez dubine, pretjerane karakterizacije likova ili nekog uistinu subverzivnog problema koji bi zarobio tinejdžersku pažnju pa se nakon vrlo brzo uspostavljene premise (televizija = negativac koji iskorištava) Ideš dalje iscrpljuje u plošnom i predvidljivom ponavljanju refrena o suvremenoj zarazi ispraznosti.