Na kraju napornog radnog dana zavrtimo glavom, okrivimo Busha za sve, prezirno frknemo na Amerikance kao na dokazano najgluplji narod na svijetu, jer ne znaju gdje je Hrvatska, na svom blogu napišemo tekstić kako smo danas kupili hranu za svog psa, jednom se pokušali posrati, ali je bilo tvrdo, kasnije tu radnju uspješno izvršili i dokumentirali svoje oduševljenje kad je voda u školjki zadovoljno napravila " plop ", izrazimo negodovanje jer nam zločesti vozač nije stao na pješačkom, izrazimo negodovanje jer je glupi pješak krenuo prelaziti cestu taman kad smo mi nailazili svojim autekom, izrazimo negodovanje jer je vruće zbog globalnog zatopljenja i El Niña, zatim odemo na tamo neki idiotski blog na koji nas nitko ne tjera, pročitamo tekst koji nas nitko nije tjerao čitati, ostavimo komentar u kojem izrazimo svoje negodovanje jer smo se prepoznali u tekstu, ali to nije slika koju o sebi imamo i na kraju odemo pajkiti dok nam glavica udobno tone u jastuk (ne punjen perjem, da perad ne bi patila, mi smo senzibilni) koji miriše na omekšivač Cocolino i sanjamo kako šmrčemo kokain, jebemo fufice i vozimo lijepe i brze auteke.