Kod oštećenja plućnog tkiva kisikom, hipoksija se produbljuje, stoga ostali organi ne mogu biti izloženi hiperoksiji.

Neki otrovi iz ove skupine, koji su u vrlo čestoj upotrebi (parquat i diquat), izazivaju ireverzibilna oštećenja plućnog tkiva, pa oboljelim životinjama nije moguće pomoći.

Opstruktivni bronhitis i oštećenja plućnog tkiva (emfizem) su zapreka protoku zraka.

Ljudi se počinju gušiti i to su hemoragična odumiranja plućnog tkiva, dakle vrlo, vrlo agresivni, i vrlo teški oblici koji traju neuobičajeno dugo i zato je to za nas utrka s vremenom.

Uosoba koje su udisale 60 % kisik u trajanju sedam dana nisu ustanovljene promjene plućne funkcije uz manje morfološke promjene plućnog tkiva.

Ali je ta prašina istovremeno i silno otrovna: samo nekoliko udahnutih vlakana može dovesti do ozbiljnih ovapnjenja plućnog tkiva i vrlo zloćudnih karcinoma pleure.

To je postupak kojim se uzorak tkiva sa sumnjivog područja ispituje pod mikroskopom kako bi se ustanovila bolest; odredio histološki tip tumora; i procijenilo da li se radi o primarnom tumoru plućnog tkiva ili je nađeni tumor metastaza nekog drugog tumora u tijelu; odredilo područje zahvaćenosti tkiva; i u slučaju analize tkiva nakon operacije, procijenilo uspješnost kirurškog odstranjenja tumora (tumor pozitivni ili negativni rubovi reza).

Za vrijeme bronhoskopije moguće je uzeti bris i biopsiju sluznice bronha i vidljivih patoloških lezija, napraviti biopsiju uz pomoć igle kroz zid dušnika (traheje) (transtrahealna (TTP) aspiracijska punkcija) ili bronha (transbronhalna (TBP) aspiracijska punkcija) okolnih limfnih čvorova ili plućnog tkiva, uzeti uzorak sluzi iz donjih dišnih putova, isprati sekret iz bronha i alveola (bronhoalveolna lavaža (BAL)) u cilju daljih bakterioloških ili citoloških pregleda i provesti određene terapijske postupke.

Očuvana plućna funkcija dozvoljava kirurško odstranjenje velikog dijela plućnog tkiva, odnosno kompletno odstranjenje tumorske mase.

Riječ je o stanicama uzetih iz plućnog tkiva (fibroblasta), koje su u stručnim krugovima poznate kao human diploid cells.

Zbog toga dolazi do pucanja plućnog tkiva.

U slučaju većeg razaranja plućnog tkiva nastaje pneumotoraks (zrak unutar plućne maramice koji komprimira plućno krilo), pneumomedijastinum (pojava zraka u prsnoj šupljini) i potkožni emfizem (prodor zraka iz pluća u potkožno tkivo), što su sve za život opasna stanja.

Nažalost i ovaj promijenjeni oblik MRSA bakterije je također rezistentan na većinu antibiotika uzrokujući opsežna oštečenja kože i tešku, nekrotizirajuću upalu pluća koja dovodi do potpunog raspada plućnog tkiva.

Kod bolesti dolazi do oštećenje plućnog tkiva i onemogućava se normalan protok zraka.

Kod KOBP dolazi do uništavanja plućnog tkiva i do zatvaranja sitnih krvnih žilica i kapilara, srce mora povećati tlak u plućnim arterijama, što dovodi do sve većeg proširenja desne srčane komore i nastanka tzv.« plućnog srca ».

Bolest napreduje ili sa širenjem upale i kronične destrukcije plućnog tkiva, ili akutnom infekcijom sa teškom sepsom koja se javlja vrlo brzo. Mi ne znamo u kojem smjeru će ići koji pacijent, rekla je Amer, također istraživač na Ohio State Centru za mikrobno sučeljenu biologiju (Ohio State s Center for Microbial Interface Biology).

Upala pluća ili pneumonija je akutna infekcija plućnog tkiva uključujući alveolarne prostore i prostor između alveola.

Klasična rendgenska snimka pluća i srca je obavezna kako bi se utvrdilo evtl. postojanje oštećenja pluća mehaničkom ozljedom (pneumotoraks, tj. pucanje plućnog tkiva), prisustva slobodne tekućine zbog utapanja ili prisustvo međutkivne tekućine zbog razvoja, tzv. šoknih pluća.

Kompjutorizirana tomografija (CT i MSCT) nije nam od velike koristi kod blažih i umjerenih stadija, ali nam može jako olakšati dijagnostičko shvaćanje pacijenta ukoliko postoji razaranje plućnog tkiva, voda u plućima, edem mozga i sl.

Potvrda dijagnoze bolesti pluća pri kojoj dolazi do preopterećenja plućnog tkiva tekućinom uz pomoć kvantitativne analize broja ultrazvučnih zraka nazvanih rep komete ili B-linije.

Dr. Petri objašnjava kako mogućnost za ozljede plućnog tkiva, inače karakteristične za ronjenje s bocama, daje posebna tehnika pakiranja pluća uoči dubokih i dugih zarona na dah.

Riba sadrži velike količine omega - 3 - polinezasićenih masnih kiselina koje imaju veliku protuupalnu moć i na taj način od najranijih dana čeliče dječji organizam i pripremaju ga za buduće obrane, dok navedeno povrće sadrži antioksidanse poput α i β karotena, vitamina C te likopena koji su odgovorni za zaštitu plućnog tkiva.

zbog destrukcije plućnog tkiva nedovoljna funkcija pluća i manjak zraka.

Po potrebi se provode i druge mjere: kardiopulmonalna reanimacija (oživljavanje), defibrilacija (vanjska električna stimulacija srčanog rada), zbrinjavanje zatvorenog (tenzijskog) pneumotoraksa (stanje pojave slobodnog zraka u prsnoj šupljini zbog pucanja plućnog tkiva).

Disanje može biti i sasvim oslabljeno zbog gubitka i destrukcije plućnog tkiva.

Udahnuta živa može izazvati upalu i propadanje plućnog tkiva te također oštećuje i bubrege.

U suprotnom, mogu se očekivati povrede osjetljivoga plućnog tkiva što vodi u ograničavanje ili zabranu ronjenja na dah.

Posljedice udisaja smoga, kao i njegovog ispuštanja u okolinu jesu: respiratorne bolesti, astma, oštećenje plućnog tkiva, oštećenje vegetacije, razaranje/propadanje materijala.

Kod bolesti kao što su cistična fibroza ili kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), navedeni četkasti sloj ne funkcionira ispravno, pa dolazi do nakupljanja mukusa u dišnim putevima, što otežava disanje te može uzrokovati infekciju, upalu i oštećenje plućnog tkiva s gubitkom plućne funkcije.

Prije donošenja odluke o operativnom liječenju bronhiektazija, potrebno je da bronhiektazije budu lokalizirane, a preostali dio plućnog tkiva zdrav kako bi na sebe mogao preuzeti cjelokupnu funkciju disanja.