Ako duboko vjerujemo u slobodu i individualna prava, tada ćemo cijeniti sve ljude i razlike među njima koje tako mnogo pridonose pluralističkom društvu.

Socijalni moral u pluralističkom društvu samo je okvir ili osigurani prostor zajedničkog života.

Biti kršćanin u pluralističkom društvu znači imati hrabrost oduprijeti se krivim strujama društva, osuditi kršenje bilo kojeg prava čovjeka i bilo koju povredu dostojanstva čovjeka.

Kršćanina u pluralističkom društvu ne zanimaju ankete niti takozvano javno mnijenje nego jedino istina, Božja istina, Krist-Istina.

U konačnici, glasovi samo jedne denominacije u onako izrazito pluralističkom društvu nikako i ne mogu dostajati za pobjedu.

No, u svakom pluralističkom društvu razumljivo je da postoje različita mišljenja.

Pismo o pravašima je za potrebe Wikopedije izradio F...... te mi ga je ljubazno ustupio na recenziju pa vam ga ja sad dajem na uvid i javno vrednovanje njegovih demokratskih i tolerantnih stavova u našem pluralističkom društvu gdje do sada još nije zabranjena niti jedna stranka

Sve to i slično tome može se događati u pluralističkom društvu bez ikakve intelektualne štete, bez ikakve opasnosti za vlastitu osobu.

Istina je sam Isus Krist, i Papa tijekom cijeloga svog posjeta ustrajno ponavlja da u sekularnom i pluralističkom društvu kakvo je Amerika vjernici s tom Istinom trebaju izići van, među ostatak svijeta.

Stručno rečeno, živimo u pluralno-pluralističkom društvu, živimo u takozvanoj sekularistički utemeljenoj državi kojoj je »zabranjeno« službeno ispovijedati vjeru u Boga i čija zakonodavna vlast, Sabor, kod kreiranja zakona ne smije poštivati Božji zakon na taj način da ga uzme mjerilom i normom javnoga života, i prije svega odgoja i obrazovanja.

Živimo u pluralističkom društvu kada je sve, pa i vjera, još naglašenije pitanje izbora i opredjeljenja, a ne samo običaja.

Poznato je da su sredstva društvenog priopćivanja po svojoj naravi namijenjena širokom neodređenom sloju ljudi i, kako bi izbjegla da naškode interesima mnogih primalaca, često zauzimaju neodređen stav; kako će se u tom slučaju moći u pluralističkom društvu razlikovati istinito od lažnoga, pošteno od nepoštenog?

On se očituje u bipolarnoj kategorizaciji drugih na prijatelje i neprijatelje.Onaj koji ima različito političko mišljenje od mene nije moj suparnik ili takmac, koji je potreban u pluralističkom društvu, nego moj neprijatelj, dušmanin, kojega treba ušutkati.

Kako naviještati u pluralističkom društvu; mjesto, važnost i smisao konfesionalnog vjeronauka naspram indiferentne religijske kulture; neizostavnost osobnog svjedočanstva proživljenog vjerničkog iskustva u prenošenju vjere i vjerskog znanja; čovjek kao objekt i subjekt susreta sa drugim čovjekom i uskrslim Kristom; sakramenti kao izvor života zajednice vjerujućih i okupljenih u Crkvu, samo su neke od tema kojima je voditelj don Ante Mateljan potaknuo nazočne na nanovo promišljanje bitnih odrednica vjeroučiteljskog poziva, uloge i poslanja u današnjim odgojno-obrazovnim usta-novama i društvu.

U pluralističkom društvu, laičnost je mjesto komunikacije među različitim duhovnih tradicijama i nacijom.« Između države i Crkve - koje nisu konkurenti već sugovornici - zdravi razgovor može bez sumnje potaknuti cjeloviti razvoj ljudske osobe i sklad društva.

U pluralističkom društvu postoje suptilniji društveno-politički mehanizmi koji djeluju u istom smislu.

On traži od nas vjernika da odlučnije i očiglednije zastupamo životna stajališta koja smo primili od Kristova Duha nego se to sviđa pluralističkom društvu.

Zaista, imamo dovoljno razloga da se upitamo i da pitamo Gospodina što nam je činiti u ovoj našoj situaciji, kakav stav zauzeti prema suvremenome pluralističkom društvu.

Važnost stavova koji će u našemu demokratskom i pluralističkom društvu prevladati, nije samo u odgovorima na ta životna pitanja, već i u dubokim posljedicama koje imaju na naše konkretne živote, na zdravlje te za budućnost.

No koncilski su oci bili svjesni nužnosti miroljubivog suživota među različitim političkim opcijama: »Veoma je važno, osobito u pluralističkom društvu, imati ispravan pojam o odnosima između političke zajednice i Crkve.« Situacija nalaže da se vrednuje taj odnos između političke zajednice i Crkve: Crkva nije više jedina organizirana institucija nasuprot političkoj vlasti.

Mi danas živimo u pluralističkom društvu.

To je još važnije u pluralističkom društvu kao što je naše zaključio je kardinal Scola.

Crkva ne donosi javnom životu samo neka moralna pravila za zdrav suživot u pluralističkom društvu, nego još više donosi razumnost da se shvati život i temelji etike i morala.

Kršćani moraju danas živjeti u svijetu najrazličitijih kultura, religija, ideologija, moraju živjeti u društvu bez jedinstvenoga duhovnog horizonta, bez općevažećeg morala i općenito priznate etike, dakle u takozvanom pluralno-pluralističkom društvu, u takozvanoj sekularistički utemeljenoj državi koja službeno ne ispovijeda vjeru u Boga i ne priznaje Božji zakon mjerilom i normom javnog života.

Živimo u otvorenom i pluralističkom društvu.

U pluralističkom društvu se, naravno, postavlja pitanje je li uopće moguće, i ako jest, kako doći do konsenzusa o vrijednostima tog društva.

Skup je otvoren predavanjem Hansa Ineichena iz Erlangena o toleranciji u pluralističkom društvu kao suodnosu životnog i socijalnog svijeta.

Njegova školska neobaveznost sama po sebi svjedoči da se vrijednosni sudovi razlikuju i da živimo u pluralističkom društvu koje različito tumači stvari, umjesto da njegova obvezatnost implicira nepovjerenje u odgojne kapacitete obitelji i nevladinih odgojnih institucija.

Zbog toga je važno u pluralističkom društvu imati ispravan pojam o Crkvi.

- Uloga države u pluralističkom društvu u biti se sastoji u tome da stvori uvjete za izjednačavanje, te da pazi na održanje pravila igre.