Uvjetovanost svijeta u kojem živimo determinira ljudsko ponašanje na grubom razdvajanju između polariteta plus-minus, uključeno-isključeno, muško-žensko, svjetlost-tama, a kojem se ugrađuju i naredbe brže-više-jače kao ultimativni način egzistiranja, te nas je dovela u ovaj civilizacijski trenutak kada se svijet čini kao zastrašujuće mjesto za život.Čovjek se u takvom svijetu sve više osjeća stiješnjen i zguran uza zid, ostavlja mu se sve manje životnog prostora i reakcije su sve žešće, nasilje sve izraženije, a revolucije se čine kao jedini put izlaska iz kriza, osobnih i društvenih.Umjesto poštovanja različitosti, one se guše, pod pristiskom globalizacije stvaraju se bespomoćna društva, a izgleda da se sudbina svijeta nalazi u rukama zatvorenih skupina.