- Gle - počeh joj obrazlagati svoju teoriju - ovom prvom ostavljam napojnicu, ovom drugom ne.

N3Ku Glup0St =) = super grafit, još bolji postovi a najbolja je ipak cuica =) ˇ štreberica nellica ˇ = (= z a k o n =) unikat na djelu =) = idi i uvjeri se =) ma kulara živa =) vrag s licem anđela = waaaaaaaaaaaa... kuj =) puno zanimljivosti na jednom mjestu... ˇˇ ^ ^ m@ 3 @ ^ ^ ˇˇ = moa imenjakinja i btw. šećer na kraju ove pre-pre dugačke liste; tek ju počeh čitat, ali sve u svemu great =)

Mi ljudi često se tužimo, počeh da je dobrih dana malo, a da je loših dana puno, a te su tužaljke ponajviše bez temelja.

Čudesna metaforika tvog izričaja me opijala i ja izgubih težinu, počeh lebdjeti nad panoramom trenutka, uzlijetati u više sfere svijesti.

- Hm... jednog smo već imali... - počeh opet mudrovati.

možda je tu igrala ulogu - od desetka pa do sada - popijena litrica vina, možda je stvar u tome kako počeh učiti, zamijenih noč za dan, a možda su ipak u šumi... (bude vam ispripovijedala i taj šumski vic - docnije...)

I počeh tražiti ljubav kao drugi što traže kruh.

Počeh tragati za ženom kao drugi što tragaju za srećom.

Počeh studirati planinski pejzaž, i jedan viši crkveni dostojanstvenik, rođak moje stare gazdarice, toliko se za mene zanimaše, da sam ga portretirao i da me kao dobrog slikara i skromnog čovjeka preporučio aristokratskim porodicama u okolici, te sam svoj novi život i više no obezbijedio.

Dva dana nisam bio okusio hrane, a od petka u jutro ni kaplje vode, te počeh driemati, onako umoran, i mišljah na Ernesta, koji je bio dva koraka do mene pod zemljom.

Malo pričekah da se smiri, a zatim je počeh fukati, sa svakim ubodom dublje.

Više puta sam pomišljao da se osvrnem na njegove kolumne, i prije nego što se počeh javljati u blogu, no nekako mi se nije dalo.

Tada napokon usmjerih svoj pogled prema papiru kojeg sam stiskao u ruci i počeh čitati pismo kojeg mi je ostavila Patricija.

kako sam ja matematičar u duši, uvik volim pogledati statističke podatke o blogovima i tako vidim da tvojnetko ima preko 7000 komentara ja sam sritan sa svojih 120, a kako li je tek njoj. i onda ja odem vidit blog. blog sav raspjevan, ugodan oku, puno cvića, puno vedrine... vidi se da je dala puno truda za napravit ga. i tad skuzim da sam vec bio tamo, i da sam " ukra " par ideja. umjesto crte između postova ima pitare s cvićem, a ja stavio zvjezdice, pa onda način komentiranja mi se svidio, pa ga i ja stavio. i to je to. no, počeh malo čitati posljednje blogove, kad mic po mic, vidim da je autorica jako ljuta sto ljudi uzimaju njezine ideje. i nekako se baš iščitava gorčina u ričima. i onda se vratih par godina unazad, kad sam poče raditi. kako sam po struci programer, često sam bio u prilici da moram nešto isprogramirati što je neko negdi vidio i odlučio da bi to baš bilo dobro staviti i kod nas. i na početku, mi je bilo glupo uzimati nešto " tuđe ". i razbija sam glavu kako nešto napraviti. međutim, u međuvremenu sam poče posjećivati programerske forume i skužio da ljudi, mislim programeri, jako puno izmjenjuju kod i većinom vrlo rado pomažu jedni drugima. tako da sam se i ja ufura u taj način razmišljanja. prije mi je bio vrhunac posla ako bi nešto sam napravio, a danas kad vidim da je netko napravio nešto koristeći moj kod kao predložak, puno me više ispuni ponosom i veseljem. u biti se po meni ne radi o krađi, nego jednostavno uštedi vrimena. nisam zato da se napravi copy-paste, ali ako nekoga to veseli, nek samo izvoli. no, uglavnom, da se vratim najkomentiranijem blogu, žao mi je ako sam te s tim povrijedio, ali nadam se da ćeš shvatiti i moj način razmišljanja. ali, isto tako zahvaljujem ti na idejama i na izvrsno dizajniranom blogu (ne uvlačim se sad: -))

Ispitivač mi postavi pitanje iz prve pomoći: što treba uraditi ako se u nesreći neki od sudionika onesvijesti. Treba mu dati umjetno disanje rekoh i počeh objašnjavati kako se to radi.

ovaj post mi je potreban da se hvalim. ma ko me moze bolje hvaliti od mene samog e, tako mi se naglo dignulo raspoloženje da je to predivno. šest miseci na poslu nešto ne radi, ali se može bez toga. i naravno, dogodi se situacija da je baš to, preko čega se prelazilo, neophodno u daljnjem razvoju. i cili ovaj tjedan ja pokušavam dokučiti u čemu je fora. rok, okvirni jer uvik se može vratiti na staro, mi danas do 4:30 popodne. i meni nakon masnog hamburgera i pola litre karlovačkog padne na um utopijska ideja. toliko toga sam iskuša i ništa. sve ono logično nije upalilo. i onda počeh ja razmišljati ne-logički. i što? upalilo juhu, radi eto toliko. neću više.

Počeh pisati u 22:23. Znači još po ' čuke da ovo stavim online.

- Ipak, poduzetnici puno riskiraju - počeh pametovati - rade s velikim novcima, dionicama...

" To ti počeh pričat o hemeroidima.

Osetih kako mi je pao teret sa duše, kamen sa srca i laganim korakom krenuh kući, kad počeh da uviđam zastrašujuću činjenicu: da je ostavio za sobom trag, i to kakav trag

počeh se miriti sa sudbom kletom zasja suza u oku mom - gotovo je - procijedih. no brkati vozač ipak zaustavi kola vrata se otvore i ja kao topovsko đule razgrćući ljude grunem van

Ide Mulenko ulicom i razgovara sam sa sobom: " Ovo je radni naslov romana koji počeh pisati na Bajram 2006. godine.

I gledajući daleke čobanske vatre u polju, počeh skladati u sebi pjesmicu i melodiju koja mi se činila vrlo tužna:

»Onda ja - još uvijek u snu - počeh plakati te zamolih Gospođu neka mi govori tako kako bih mogao razumjeti.

Počeh studirati Pisma da bih upoznao Boga i da bih upoznao Davida.

»Štrah« je mene... počeh gubiti kontrolu, u nastojanju da ih glasnom drekom spriječim u budućim pokušajima prekidanja moga slova da sve to s jezikom nije samo tako »površinski« i bezazleno

Vidjeh, da nisam baš ništa riješio, pa počeh u jelovniku pokazivati damama i sam naručih iz jelovnika.

Počeh se svjesno " probijati " kroz nevidljive čestice zraka koji me je dodirivao.

No dobro počeh neoprezno mahati rukama mislio sam time reći: »Kasno Hrvatska u Europu stiže«...

Otada počeh shvaćati da je takvih kraljevstvo nebesko.