Razdragan čokoladnim pudingom iz kuhinje drage mi suputnice, ohrabren Mahlerovom simfonijom za tisuću izvođača, stadoh palcem kopati po nosnicama povijesti i iz sluzave ropotarnice izvadih sliku ovog čiče u visokom cilindru kakve smo u pričama sretali u ljudi koji su macolirali sirotog Olivera Twista ne bi li mu pojasnili što se događa u životu jednog siromašnog nahočeta.

Jučer se negdje oko devetke izvalih pred tv i stadoh vrtjeti po svojim obožavanim Discovery kanalima.

Svirnuh mu plaho, vozeči se u crvenom zmaju... On digne ruku da se javi, a ja, tuka, ne stadoh na onaj poljubac... I KAKO SE TO ZOVE????

Tako se danas probudih i stadoh na vagu.

Stadoh plesati, skakati, valjati se kao ždrijebe po prašini, kršiti prste od vesele nevolje i klicati, pjevati, te mi stari vrt odgovaraše tužnim jekama i lišće veselim ćepirkanjem.

Stadoh bježati od Cvijete, od vergla, od cipela.

Stadoh bistriti politiku, kad mi učitelj, koji me slušaše gotovo kao snivajući, začepi usta i podigne drugu ruku u zrak.

Iza naplatne rampe, na prvom parkingu, stadoh i presuh malo goriva iz rezervoara u prazan kanistar koji sam imao sa sobom.

I stadoh tražiti novu ljepotu, pravu ljepotu, gdje je oblik tek predgovor knjige o duši.

Stadoh zatim silaziti u dolinu Čađavicu.

Razvijajući okusne živce i dolazeći do uvjerenja, da između čaša vina pristaje masna i krepka hrana, iza hrane čaša vina, iza vina cigareta; da naime cigareta po svojoj naravi, položaju i vrijednosti pristaje na puni želudac i logično na čašu vina - stadoh lumpati trijezan.

Stadoh zamišljavati novele, drame, studije, putovanja, nove sižeje, gradove, zemlje, tehniku i stilistiku...

Kasnije, malo pomalo stadoh uviđati, da je na mene neugodno djelovao fanatizam, kojim je bila obuzeta masa i javnost - uopće dva fanatizma - laički i klerički - što stadoše jedan prema drugome, a ja sam sasma lako spajao dva ekstrema, koja si najposlije u suštini bijahu slična, gotovo jednaka, kao mržnja i ljubav u mojoj davnoj ili nedavnoj prošlosti.

I stadoh spominjati prošlost - rod, znance, ljubavi, snove i orgije.

Odrešiti laik i modernista i vidim bolje sredovječnost i kler... " I ličnost moga kuma kao da mi tek sada postajaše realna, i sva ostala lica kao da dosada bijahu simboli, apstrakcije, sinteze... i kao da se stadoh rješavati dogma...

I opet je dozvah, sredih i stadoh iz nje izvlačiti jednu avetinju, koja je bila strašna, porazna, osudna - avetinja bez mesa i kosti - nešto nalik na fiksnu ideju i halucinaciju.

I ja tako stadoh pred životom kao literata - snažno, potentno i zdravo - a stadoh, jer sam pred njim bio već kao čovjek ostao radi bolesti duševne i tjelesne impotentno...

Stadoh tako živjeti na papiru - pregnuh živjeti od papira - umislih se živjeti za papir... " Tako zaključivah onoga sutona na obali rijeke Arno, u kojoj se kupahu nebesa.

Stadoh gubiti jednom riječi vanjske karakteristike svoga ja - postadoh beskarakteran: izgubih najprije za sebe život, onda stadoh gubiti sebe u životu.

Prešav granicu ja se ko nanovo rodih; stadoh gledati u sve oko sebe ko dijete.

Počelo mi se pričinjati, da ne sjedim kako bi se moralo i stadoh izmjenjivati svaki čas položaj tijela.

I nesabrano - prečuvši svoje suputnike i pregledavši palače - stadoh čistiti očale.

Uđoh u parobrod i stadoh se vozati po kanalu prisluškujući razgovorima.

I ponovo stadoh tražiti birtašičine oči; iščekivah sunce; ali nebo se odavde ne vidjevaše.

Sada sam vidio svaki nabor njegove oprave; dapače: sada tek stadoh vidjeti ono, što sam onda tek gledao.

Stadoh raditi i moj je rad prelazio u rasipanje.

Stadoh štedjeti i moja je štednja prelazila u škrtost.

Stadoh se liječiti i moje je liječenje izašlo na karikaturu. " Ćutio se ipak krepčim.

A onda, kad Zdunić deklamuje Šenoin Strmogled: " O ljubavi, o tajno sveta " i viče, ja ga oponašam i ispravljam: " To valja reći s uzdahom i tiho... " I samo zato, jer je on naučio Strmogled napamet, stadoh ga učiti i ja...

Tako stadoh brisati ime " Madžar ", a pokraj imena Tomislav i Hrvatske pisati " Živio "...