Nakon osam godina, prelazim u kuhinju obiteljskog hotela Draga di Lovrana u Lovranskoj Dragi gdje radim još i danas i gdje se po prvi puta počinjem ozbiljnije baviti autohtonom hrvatskom kuhinjom utemeljenoj na ribi i morskim plodovima - priča Zdravko Tomšić.

Prije nekoliko godina odlučno sam rekla da ne bih nikada, ali sada pomalo počinjem shvaćati ljude koji bi oprostili i spremna sam to razmotriti.

No, dao mi....:))))))))) that I have no life whatsoever i da sam toliko srastao s kaučem da je teško razaznati gdje on svršava, a ja počinjem.

Kako inače objasniti ovo: odem svako toliko u frizerski ili kozmetički salon, kad već počinjem ličiti na zagriženog hipija, pa odvojim od kruha svagdašnjeg... i uzmem listati sve one žuto-štamparske uratke.

Nakon toga, moj se stav promijenio, ja iz čista mira, ugodnog i dobrog susjeda počinjem mrziti.

1. " Želim raskošnu svadbu u pijesku " 2. " Ne volim igrati igrice i gubiti vrijeme kad mi može biti lijepo " 3. " Sve sam veze prekinula.Ulazila sam u njih s nekom misijiom, a kad bih je ostvarila otišla bih... " 4. " Ponekad mi prilaze žene.Ne smeta mi to.Zapravo to mi je kompliment " 5. " Imam duhovnih potreba, ali Bog zna kad se dogodila ljubav i taj je trentak za njega vjenčanje ", Antonija o sexsu prije braka 6. " Uvijek se o meni govorilo kao o simpatičnoj debeljuškastoj curi iz susjedstva.Više nisam cura, imam 27 godina i počinjem se osjećati kao žena.Ljena sam i to mi odgovara, a tretmanima sam izgubila trbuščić " 7. " Mama mi je prijateljica i otvoreno razgovaramo o svemu.Nema onoga što mi se događa a da joj ne kažem "

Drugačija je od svih knjiga o djeci koje sam bar ja imala priliku čitat, ja je evo već po treći put počinjem čitat, svaki put otkrijem nešto novo......

Umor, neispavanost i svi ovi šokovi dovode do toga da se počinjem doslovno smrzavati.

Počinjem naslućivati da me više nikada ništa neće i ne može utješiti.

Krajem devedesetih počinjem s projektima niskoenergetske i vrlo niskoenergetske arhitekture koja postaje standard gradnje u Europskoj uniji.

počinjem sa pitanjima a imam i razloga za to sa svim tim riječima smo obasuti sa svih strana, zatrpani slanjem i primanjem čestitki, počinjemo i završavamo svaki susret sa barem jednom od navedenih riječi.

Sad napuštam Sammira i počinjem obrazloženje jedne dosta radikalne tvrdnje u vezi s identitetom reprezentacije.

Ok, u prvom sam postu rekao ka i zašto sam došao na bloger, a sad tek počinjem pisati.

Počinjem s neponovljivim Benjaminom (»Uz kritiku sile«), nastavljam s Döblinom, Grassovim »Limenim bubnjem« (za koji sam napisao predgovor), a završavam s Bernhardovom dramom »Lovačko društvo« i prozom »Midland na Stilfsu«.

Isto tako, agaricuse sa istog područja sam i ranije jeo, nikada nikakvih problema, no sada se počinjem pomalo pitati, a ne radi li se možda o Agaricusu xanthoderma?

S njim nakon snimanja filma počinjem raditi predstavu po romanu Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje za Riječko ljeto, s Milenom Dravić i Milenom Zupančić i strahovito se veselim tome.

D ragi Gospodine Isuse Kriste, danas počinjem moliti i postiti u Lancu molitve do Božića, molim te dragi Isuse ispuni svoja obećanja: Obećanja Srca Isusova: Daj mi milost koja je potebna u mojemu staležu; unesi mir u moju obitelj; tješi me u mojim patnjama; budi mi sigurno utočište za života, a posebno na času moje smrti; izlij obilje blagosova na sve moje pothvate; ako griješim pomogni mi da nađem u tvom Srcu izvor i beskrajno more milosrđa; mlake duše neka postanu revne; revne duše nek se uzdignu do velike savršenosti; blagosovi kuće gdje bude izložena i čašćena slika tvog Srca; svećenicima daj dar da taknu i najokorjelija srca; imena onih koji šire pobožnost bit će upisana u tvom Srcu; svima koji se pričeste prvi petak kroz devet mjeseci uzastopce, obećavaš milost pokore na samrti.

Bol i strah u meni prokuhaju i odjednom se pokrećem, brzo, munjevito, udaram Zmajčicu nogom u stomak i otimam joj nož i počinjem bosti i sjeći, sjeći i bosti, ubadati, rezati i tko zna do kad bi tako rezao, da me k svijesti ne privede nekontrolirani urlik i plač Olge.

Kada me masa počinje prepoznavati, počinjem bježati tražeći slobodan put.

Još nisam došla do tog vremena jer nisam učila ali navečer prije spavanja počinjem proučavati mikrobe, makrobe, deratizaciju, zavijanje unesrećenog, okretanje na bočnu stranu, umjeto disanje (bemti, ko da ću glumiti u nekom porno filmu a ne stajati na blagajni).

Gledam u nju, kolebam se, zatim skupljam snagu, skupljam hrabrost i počinjem odbrojavati kapi koje polako kaplju na kobasice koje primamljivo mirišu.

Ujutro se rano probudim i počinjem se pripremati, uzimam štapove i mamac.

Mlada policajka mi kaže da sam ' ' napihal ' ' 0,00 i ja se počinjem ljutiti te joj kažem ' ' Rekao sam odmah u KAISER restoranu, da je ova KAISER kava podvala (Bailey u tragovima, kao i cimet, itd.).

Sve sam objasio Banderasu (kako opet govori neistine jer na ispitu iz OOPa nikad nije bilo binarnog ocjenjivanja i uvijek je bilo 5 zadataka, a ne 3 a o njegovom iskustvu, projektima i diplomskom da i ne počinjem) pa sam se onda uhvatio malo i ukoštac s onima kojima se čini da je to nekako ispod nivoa da se profesor ide svađati sa studentom i raspravljati po blogovima i forumima... i tu sam stigao dopola kad je na blog sletio komentar kolegice Nelle koji me je posve zaokupio i u Recycle bin lansirao prvu verziju posta.

ja nikad niš ne počinjem od ponedjeljka, ili od nove godine meni jednostavno, uvijek nekaj padne na pamet tak mi je palo na pamet vježbanje, pa vježbam sad već skoro dvije godine, jedina konstanta je da svaki dan napredujem i učim motivacija mi je kad svaki dan idem na posao i s posla, i promatram ljude, po putu i ljude s kojima radim, i naravno, najveća motivacija je fotka, ja i mojih 80 kg a, cilj, još nisam utvrdila, za sada me zanima koliko, šta, i kako se može izgledati sa skoro 45 za sada sam zadovoljna, ali samo nebo je granica, barem meni pozz, svima, budite uporni i ne odustajte od pločica na trbuhu; -))))))))))))))))))))

Trenutak prije nego što počinjem prodirati u tebe...

- Kada počinjem od prve minute onda nosim kapetansku traku, a inače je kapetan Jurica Buljat.

Počinjem živjeti super životom u Ljubljani, djevojka i ja imamo pentagramski stan na Prešernovu trgu, došao je mir, ali ja prekidam stvari kad sam najzadovoljniji, kad mi ide.

Uskoro počinjem gradnju prvog vjetroparka u Otonu kod Knina snage 26 MW.

Ako počinjem biti ljuta i počnem se prepuštati svojoj naravi, usmjerim svoje razmišljanje prema Pismu.