haljina mi se sviđa, ali ona mi nikad nije bila nešto... ni pojam neke ljepote ni išta drugo... a s vremenom postaje sve gore što se tiče izgleda tj. mršavosti... stvarno počinjem misliti da ju muši nešto tipa bulimija ili anoreksija

a moje iskustvo??? pozvali me na razgovor u jednu od navedenih agencija.razgovor obavljen, sve super, žena rekla da će me predložiti, plaća odlična, uvjetii još bolji. zove me za par dana da odem na razgovor u dotičnu firmu. dođem, sjednem i razgovor počne. ugledni direktor firme nema ni moje podatke, ni moj cv koj bi oni trebali njemu proslijediti jer se on kao po tome odlučio za mene, plaća točno u pola manja, čak ni radno vrijeme nije isto. a da stvar bude još bolja upućeno mi je pitanje zašto želim raditit kao sss? ja odgovaram zbunjeno i počinjem misliti da sam na krivoj adresi, no kasnije se se uspostavilo da je došlo do, kako se on to lijepo izrazio, problema u komunikaciji između njih i dotične agencije, pa se, eto tako zalomilo par greškica u najosnovnijim stvarima strašno toliko o kvalifikacijama osoba koje posreduju u zapošljavanju.

.. eh.. život mi je opet krenuo nizbrdo.. a taman sam se ponadala kako sam sretna.. kako mi je život napokon ispunjen.. kako mi je svaki dijelić života ispunjen.. ali nije tako.. problemi su opet počeli.. a iskreno, dugo ih nije ni bilo.. ne kažem da sam tužna.. ili da sam nesretna u potpunosti.. imam jedno svijetlo u svome životu.. i mogla bih samo s njime živjeti.. ništa mi drugo ne bi bilo potrebno.. imam njega.. tu posebnu osobu.. koja je stvarna.. koja je uz mene.. koja mi pomaže.. a najvažnije da me voli.. da nema njega, stvarno ne znam kako bih sve ovo preživljavala.. doma se situacija užasno promijenila.. ni jedan dan mi ne prođe, a da ne plačem.. svađe postaju sve gore i gore.. a najžalosnije je što počinju iz najbanalnijih razloga.. sve počinje od moje svađe s bratom.. i onda se starci upletu.. ali, naravno, svi su na njegovoj strani.. ne pamtim kada je mene netko branio.. uvijek se sve vrti oko njega.. on ih uvjerava u neke laži o meni.. a naravno, oni to sve povjeruju... već počinjem misliti kako me ne vole.. da je ta ljubav odavno nestala.. tako mi se čini.. neki dan je bilo katastrofa doma.. pa sam otišla iz stana.. jer je mama rekla da samo svađu radim.. ali, dobro je prošlo... poslije sam se vratila doma.. ne znam... ne znam ni zašto sada ovo pišem.. možda s nadom da će sve biti bolje.. a možda samo radi sebe.. i radi moje duše.. stvarno ne znam.. ovo mi postaje preteško.. preteško da bih svaki dan iznova to proživljavala.. ne osjećam više njihovu ljubav.. sve riječi su grde.. nema ni jedne tople riječi.. a da ne govorim da ni ne pamtim kad su mi rekli da me vole.. ma to kod nas kao da ne postoji.. i sada.. da nema njega.. moje ljubavi.. ne znam kako bih.. ako mi zabrane izlaske.. ako mi zabrane da ga viđam... stvarno ne znam što ću onda.. on je to moje svijetlo u životu.. on je taj zbog kojeg se još uvijek smijem.. on je taj kojem vjerujem.. on je taj koji mi daje snage....

Počinjem misliti da mogu puno piti.

Čak počinjem misliti da ni ne zvučim tako loše... nemojte se iznenaditi ako me vidite na audiciji za Hrvatskog Idola, ja osobno smatram da i jesam Hrvatski Idol, jer svi žele biti kao ja...

Nakon nekog vremena počinjem misliti svojom glavom i sine mi.

Sunce počine nesmiljeno pržiti i ja počinjem misliti samo na vodu i okrijepu.

Po opciji koja se zove LIBERALNO KRŠĆANSTVO i kojoj si najbliži, počinjem misliti da si ti nesuđeni PAPA.

I ja počinjem misliti što da ispitivačima kažem kad mi pokucaju na vrata.

Počinjem misliti na bezbrojna intergalaktička putovanja na kojima sam bio.

I ako tog odgovora ne dobijam počinjem misliti da tu ima nečega što mi je glas razuma i intucije navijestio.

Počinjem misliti, kako ona uopće nema ukusa i zapravo samo čeka da je netko (modni dizajner) obuče, u apsolutno bilo što...

ponadao sam se da ste vi jedan od rijetkih koje nije ni desni ni lijevi povjesničar, al eto nažalost, počinjem misliti drugačije..

kad vidim ovu zalizanu kokoš s narančastom kosom iz udruge lezbi, dosta mi je da je vidim i da odmah znam da je lezba, - ma oni se stvarno poznaju na kilometar, tako da sad počinjem misliti da je to u njima, jer ne može to normalan čovjek biti - NE MOŽE kako se malo ne zapitaju i ne zasrame da ih treba čuvati kordon policajaca, ja bi se zapitala i odustala od paradiranja, jer bi znala da me većina ne podržava to je isto kao da pjevač pjeve, publika ga gađa jajima, pomama, a on i dalje na silu pjeva li pjeva..... pa skužite više da ste dosadni, gadljivi, nenormalni, neprirodni - mi vas takve prihvaćamo, a sad je red da sami sebe prihvatite kao takve i prestanite paradirati po ulicama

Poneka se osiječam fakat čudno... imala sam buran mijesec... kao da se pola moga života okrenulo naopačke... stalno sam čula istu rećenicu... nemože uvijek biti po tvome... imam osijećaj da sam sama zamislila svijet onakav kakav želim da bude i da sam uporno sve oko sebe tijerala da se ponašaju onako kako ja želim... dobro nije to samo osijećaj nego živa istina... počinjem misliti da mi ljudi govore samo ono što ja želim čuti... a i nije da to samo mislim nego je to tako... ali ponekad je tako teško naći kompromis... pogotovo meni koja će učiniti sve da njena bude zadnja... i sad kad je ova godina prikraju razmišljam koliko sam samo ljudi povrijedila... a ja sam mislila da je sve idealno... koliko je ljudi trpilo da bi meni ugodilo... ali najgore je od svega što ja to nesvijesno radim, nesvijesno namećem svoje mišljenje i nesvijesno nedajem drugima pravo na njihovo.... pa da se i pokušam promijeniti uopće neznam kako... ponekad se osijećam ko bomba koja samo što nije eksplodirala... tako lako planem kad mi se neko oko nečega usprotivi.... a onda još više poludim na sebe jer neznam to kontrolirati... ponekad bi tako volila da mogu začepiti ova prokleta usta i nekad barm na jednu pokušat prešutat... ali nema šanse... mislim da bi prije crkla... a najgore je što ja znam da to nije u redu i da nevalja... na kraju krajeva kad zbrojim dva i dva najgore je meni.

eto čitam i čitam i nađoh nešto i za svoje zube.upravo doživljavam apsolutno identičnu situaciju.samo što za razliku od tebe volim osobu koja je oženjena kao i ja no on nema djece.stoga, recimo da mu je nekako lakše započeti novi život./tako on kaže, ' ' moram samo reći odoh za razliku od tebe koja moraš razmišljati prvenstveno o svom djetetu ' '/Ja imam djete, ali upravo kako kaže Simo, razmišljam kako ću biti bez muža i početi živjeti sama s mojom curom.Sigurno neće biti lako, ali mislim da sam srela za to.Ä ak me počinje pozitivno mamiti pomisao da sama koračam u život, bez svađanja, prepirka, presinga, stresa i življenja vlastitog života po naruđbi razmaženog partnera.Ukoliko u jednom trenutku osoba koju neizmjerno volim učini isti taj korak, ja ću ga objeručke prihvatiti i biti ćemo sretni ama baš sigurno.No, ako on to ne napravi neću mu zamjeriti, jer 20 god. braka nitko nesmije baciti samo tako.Ja sam se zaljubila u ovog drugog/ali i on u mene/iz samo jednog razloga, što više emotivno nisam vezana za muža.Ukratko, ne volim ga više.Samo postojim, a iznutra trulim i trulim.Tako da počinjem misliti na samu sebe, a netko će se već pojaviti u mom životu, a ako neće uživati ću koliko god mogu s mojim djetetom, obitelji, prijateljima koji su uvijek uz mene i uvijek podržavaju.Ukratko ne bojim se novog početka sama/iako iskreno zbilja volim tu osobu/ali KAJ BU BU.Tako probaj i ti.Ako se tvoj dragi ne pojavi na tvoja vrata kao razvedeni, ne očajavaj.

Počinjem misliti da je jedina opcija da svi ostanemo živi i zdravi jest da se razdvojimo.

Ali, što vrijeme više ide i što je više treninga iza nas počinjem misliti drugačije.

Ja sad već počinjem misliti da su mi dali premalene gumice jer me danas čeljust razbija: mama: Jeste i ostali imali takva iskustva?

Počinjem misliti da sve te tvoje " greške " vezane uz tematiku referenduma nisu slučajne, i da namjerno mutiš vodu

Jako, jako puno sam mozgala o ovome i rekla sam sama sebi da odbacujem sve HaDvaO-e koje sam do sada konzumirala i počinjem misliti na sebe za promjenu

Nakon ukusnih blagdanskih kolačića i finih delicija te zimskog sna u koji smo svi lagano utonuli vrijeme je da se pokrenemo, odlučno kažemo: Danas počinjem misliti na sebe i svoje zdravlje.

Općenito govoreći, ne znam kako tko gleda na njegovu potrebu da stalno komentira aktualna pitanja, no s obzirom na to koliko to često radi, i koliko je široka lepeza tematike koju komentira, počinjem misliti kako u nekom zakonu negdje postoji stavka koja kaže da ' ukoliko novinar ne upita prof. dr. Puhovskog za njegov stav o aktualnoj temi, slijedi zatvorska kazna '.

U zadnje vrijeme nikako da dobim pozitivno iz matke.Stalno sam u nekim ispravcima, odgovaranjima... Vježbam, idem na instrukcije, ali jednostavno ne ide.Uvijek zbrljam nešto najjednostavnije.Mislim da ima to nešto veze sa koncentracijom.Ne znam, već počinjem misliti da sam idiot.Neke najjednostavnije stvar ja brljam, baš kao neki kreten.

Počinjem misliti da su gipsane, kao za ukras.

Počinjem misliti da bi bilo najbolje riješiti se tog auta (što je vjerojatno napravio i bivši vlasnik).

Ako u kući nemam barem dvije vrste orašastih plodova i jednu vrstu sjemenki, počinjem misliti da sam potpuno propala u životu i da nema šanse da prezimim zimu.

Sad već počinjem misliti da će prije Ivica Kostelić napisati knjigu o Drugom svjetskom ratu nego ja svoj sljedeći seminarski rad. (Jer do podataka je teško doći, dodaje naš najbolji skijaš).

I eto, već nekoliko dana je na konstantnom repeatu i počinjem misliti da je jednako dobar kao i njen debut album, koji je bio pravo Indie remek djelo.

Već počinjem misliti kako za dva dana ako ovako nastavimo ja neću imati dinara u džepu.Ulazim u sobu (btw hotel je u pakistanskoj i indijskoj četvrti tako da nemam pojma šta piše na trgovinama, mada se ni sa grčkim ne snalazim), i ulazim u sobu čvrsto odlučivši da od sada igram prljavo.Baš kao na tržnici.Pokazaću i ja zube i moć svađanja i pogađanja pa nije Mostar baš tako daleko od Atene i njihovih istočnjačkih običaja.