Članovi grupe bili su odjeveni kao mesari a na sebi su imali pobacane dijelove svježeg mesa i dijelove dječjih lutaka.

To je vrlo važno za sve oblike trgovine, jer zamislite da uđete u trgovinu u kojoj su stvari pobacane na policama i u onu gdje je svaka stvar na svom mjestu.

Atmosfera u spavaonici bila je nekako sumorna, a pobacane stvari po podu oko susjednog kreveta išle su mi na živce.

Ipak, ulice nisu poredane po logičnom brojevnom nizu, nego su pobacane gradom nasumce.

Međutim, interesantan je put ovog umjetnika do sadašnje opcije; od manirističkih postmodernističkih platna slikanih polovicom devedesetih godina prošlog stoljeća, preko skulpturalnih djela (objekata) gdje dolazi do izražaja njegova sklonost ka totalnoj redukciji, niza radova jednostavnog imenovanja ' ' OBLIK ' ', koje je ponekada izlagao kaotično pobacane po podu prostora, a kadikad ih postavljao u skoro pravilne geometrijske cjeline, da bi ciklus završio ' ' smirizacijom ' ' u slikarskim zahvatima, do okretanja ka rabljenju svog lika isprva koristeći fotoautoportrete stavljajući ih u ambijente, ili pomoću njih raditi site specifik objekte.

iz svega se lako može zaključiti koliko se pažnje (a i love, hej, nećemo se zajebavati) posvećuje vizualima. bolje reć, puno volje srca upucam u sve to, a isto tražim i od svih koji na njima rade. nije to lako iskati od mahom hladnih egzekutora i profija. zato s takvima nisam ni radio. na kraju balade, kad je sve gotovo, speglano i odprintano, na ulici se priča svodi na ovo; od 100 % plakata predanih plakaterima najviše 70 % stvarno završi gdje treba na ilegalnim (najčešće) ili legalnim plakatnim prostorima (rijetko), ostalo dečkasi pobacaju, zapale, pojedu, fakat ne znam kaj rade, ali ih ne polijepe. i to se zna. zna se zato jer je neprovjerljivo. ako imaš sreće plakati ti potraju dan, najviše dva dok ih ne prelijepe sa plesnim tečajem, kamasutrom ili nekim lošim bendom. ili dobrim, na isto mi dođe. ili pak dođeš u klub di sviraš i u nekoj od prostorija skužiš pobacan pun kua svojih plakata, nikad plakaterskom rukom taknutih kako čekaju godota. a samo 2 tjedna prije iz istog tog klubića forsaju da pošaljemo tolko i tolko, na što se ja uvijek samo zloguko smijem. kad ih ugledam onako pobacane i zgužvane, nije mi smiješno. vrijeđa me. jer nas ne cijene. ne moraju ništa ni govoriti, znam to. (moć neverbalne komunikacije;)) plakati, dobri plakati, puno toga pričaju sami za sebe i po sebi. o bendu, o društvu. ako ne idemo tako daleko, onda na baznom metaforičkom levelu možemo ljude podijeliti na one koji se uvijek i one koji se nikad nisu zajebavali s nekim. to nas čini različitim. vele da je u različitosti ljepota života;))

Lani je iz gradskih jaslica ukraden mali Isus, a figure Josipa, Marije i životinja napravljene od stiropora su pobacane. 2009. godine su nepoznate osobe za Badnjak iz jaslica koje su bile postavljene pored šibenske katedrale sv. Jakova, ukrali figuru malog Isusa.

Sve su kutijice s nakitom bile otvorene i pobacane po krevetu.

Nismo strašljivi, ali čovjeka prođe jeza pri takvom prizoru, i misli mu se vrate na sve naše nevino poubijane i pobacane u jame.

Uz dno nasipa nalazili su se rovovi koje je potkraj rata iskopala mađarska vojska, a kasnije su tu dovozili žrtve, tu su ubijane i u rovove pobacane i zagrnute tankim slojem zemlje.

plačem. istina, od smijeha, ali ipak. plačem. odrasla sam u hercegovačkoj kući okružena temperamentnom obitelji i rodbinom, umjesto čokolinom hranili su me pršutom i zato samo ercegovački i priznajem (al nije ni, libra, onaj tvoj loš), znam šta je i varenika i džigerica i prvu svoju godinu u zagrebu brat i ja nismo izlazili van nego smo se doma ilitiga ukući sakrivali i govorili točak a ne kotač, karijola a ne tačke, šporet a ne štednjak, itd. neke stvari su se jednostavno same zamijenile, npr. od tada nikad nisam rekla točak al komotno i dalje govorim o autu u srednjem rodu i pjevam hercegovačke himne derući se iz petnih žila, jerbo je hercegovina u srcu. nije da ne volim zagreb, al korjeni i mentalitet su jači. puno. i tako je kod mene u kući uvijek živahno i veselo. nikad tiho. i mi televiziju gledamo ko mara žicarova koja je imala gluhog muža pa je uvijek dnevnik bio na najjače i cijeli široki je slušo dnevnik sa samo jednog televizora. tako nekako u to vrijeme je propala i lokalna televizija jerbo niko nije htio plaćat pretplatu. nego, što htjedoh reći... ah da, plačem od smijeha, da. dolazim ja tako maloprije doma (iliti unišla ja malopren ukuću), i pokušavam se neprimjetno uvuć u sobu i počet učit za ispit. istina, za tri dana je, al ipak. učit ću. bacam stvari u hodniku, skupljam skripte pobacane po dnevnom i kuhinji (jerbo danas ja kuhala, jel), vozim slalom po ostatku nastambe da izbjegnem ostatak familije. 7 metara do sobe... još samo 5 metara... 4..... 3..... 2....

Žrve pobacane u ovu Jazovku imaju svoja imena, svoja prezimena koja se taje po arhivima.

Mjesto likvidacije od ceste Križovljangrad Virje Otok udaljeno je nekoliko desetaka metara, a prva graba u koju su pobacane žrtve udaljena je oko 36 metra od ruba ceste.

Stari kokošinjac porušen je i sve stare podrtine pobacane, zemlja preorana za bašču.

U nastavku je također istaknuto da »žrtve pobacane u ovu Jazovku imaju svoja imena i prezimena, koja se taje po pismohranama.

uhuhu, masu masu me nije bilo u ovim vodama, al sam zato sufrala u pravom moru:) u PU (ne policijsku upravu nego pulu) sam stigla josh last week al onda sam si dala malo odmora od kompa. a odmora onog drugog u smislu spavanja do podne ne vidim do slijedecheg tjedna jer sad radim (jest da je od 7 do 14 i jest da je samo 7 dana al opet...), a next week ionako palim za zg kao uchit pa cemo vidjet kako ce to sve ispast. uglavnom, back to the track. danas sam chistila sobu tako da je iznjedrilo (koja rijech chovjeche) mnogo smecha. zapravo i nisam sobu chistila nego samo jedan dio ormara, tako da sam sobu josh vishe uneredila jer sam sve isfurala na pod od sobe. ipak, neshto sam i bacila. kako slijedi: jedno 10 ak onih futrolica sa folijama tj. neuglednih foto albuma sa znakom fotografske radnje u kojoj razvijesh slike. nechemo reklamirat sad. uglavnom, one su bile na/ispunjene slikama iz chilea i italije, josh iz mojih izvidjachkih dana, ali sad sam ih sve povadila i stavila u isti kosh sa ostalim slikama tj. u jednu veliku kartonsku kutiju. to mi je ful kul jer su slike unutra pobacane bez reda, tako da kad me zapljusne val nostalgije (al ga danas imam s pjesnichkim figurama) samo zagrabim par fotki i onda se po random nachelu sjetim lijepih trenutaka. starih biljeznica, malih na crte, josh od mog brata iz srednje, iz zemljopisa i povijesti, koje sam chuvala ne znam ni ja zashto. tj. znam (zato da kao jednom neshto nauchim iz njih???) al onda se sjetih da postoje i prave knjige koje imaju niz prednosti pred tim biljeznicama kao npr. chitkija slova, vishe materijala, slike i sl. svakakvih materijala (tu bi trebali doch navodnici al ne znam di se nalaze na ovoj tipkovnici) koje sam nekada davno koristila za izradjivanje chestitaka. ono, papira, folija, kartona, letaka, slika, zhice... bacila sam pred neki dan i omot u koji su bila omotana 3 dylana doga za samo 22 kn kako je pisalo na naljepnici zaljepljenoj na tom omotu.

Prvo je ronio po Kupi, fotografirao ribe, ostatke arheoloških konstrukcija, ali i neeksplodirane bombe pobacane u rijeku nakon rata.

Ako se koristi oružje, futrole će biti naokolo pobacane.

Sve su žrtve pobacane u dan ranije iskopane jame, a svjedočanstva mještana prisjećaju da su u tom krvavom piru smaknuti barun i barunica Ožegović.

Došlo je do toga da je limun iscijeđen do kraja, koštice su davno pobacane, ostale su samo nove tehnologije.

Žrtve su u prvoj polovici lipnja 1945. u noćnim satima dovožene iz Varaždina te likvidirane i pobacane u tri jame, da bi ih kasnije mještani obližnjeg naselja Virje Križovljansko morali zagrnuti zemljom.

Djelomično iskapanje obavljeno je 1999. godine zbog trase autoceste koja prolazi preko protutenkovskog rova u koji su pobacane žrtve.

Knjige koje stoje na svom mjestu, a izgledaju kao pobacane, odlično će se uklopiti u traženi ' look '.

Pokazavši okupljenima svoj tehničko-politički neispravan kombi kojim je doputovao, Brecelj je ubrzo iz njega počeo vaditi raznorazne artefakte po njemu pobacane.

Ovi Luftwafe i Zu imaju melodije otprilike kao nasumično pobacane kante za smeće niz stepenice: D Teško je to meni slušat i uživat u.

Gledajući instalaciju Andreas-a Lolis-a 21 st Century Relics (Composition in 7 parts), mislit ćete da gledate kartonske kutije pobacane po travi, i tek, kad se približite sasvim blizu shvatit ćete da je sve napravljeno od mramora.

Kuglice naizgled nehajno pobacane po stubištu ili predsoblju, tako da ne smetaju pri prolasku, stavit će fokus i na ove dijelove doma.

Te nasumce pobacane misli koje se napisao: proizvođača dječjih igračaka SMILING jednog Hary Potera dragoj riječi PLIŠANO, niti ne mogu čovjeka navesti na drugačiji zaključak, osim onog koji si sam izveo:.. zamislila kao nekog upišanka koji plače

Nakon posjeta spomen domu ljudi obično odlaze na mjesto masovne grobnice gdje zapale svijeće u spomen na sve žrtve koje su upravo na tom mjestu pobacane u zajedničku grobnicu.

Svake godine na taj dan hrvatski fašisti i klerofašisti okupljaju se na " komemoraciji " kod jame Jazovka, gdje notorni dominikanac fra Vjekoslav Lasić, poznat po svojim " misama zadušnicama za poglavnika ", a ustvari programatskim govorima u čast i slavu ustaškog pokreta i tzv NDH, drži zapaljive govore tražeći kaznu za počinitelje zločina čije su žrtve pobacane u jamu Jazovka.