Evo ljudi, javljam se tek toliko da se vidi da sam živ, a i vrijeme je da pobrišem prašinu sa svog bloga,....

Zahtijevala je od mene da pobrišem taj video.

daklem, mislim da to ne bi puno preopteretilo servis a ovih 75 je zbilja jako malo jer ja volim neke poruke čuvat u inbokasu, posebno one u kojima mi tupelina izjavljuje lijupaf: cerek: onda se brzo napuni i manito brišem poruke pa pobrišem neke bitne: tuzni:

I nemojte me optuživati za političku cenzuru, je političar nisam, a tek ponekad pobrišem vaš komentar da bih vam pokazala da nisam glupa da ne vidim podmetanje, a s druge strane, znate da vas uvažavami da vam stotinu puta progledam kroz prste.

Moja je zadaća da prekopam sve ove stranice, pobrišem newdsm i umjesto toga dodam redak na WP: BR, što je preglednije.

ja: sjedim i vidim da je ispod lavaboa mokro. 09:20 i budala, ne gubit vrijeme, sagnem se da pobrišem.. krpica je odma ispod lavaboa, na sifonu, jelte.. i mlatnem glavom, onako zdravo seljački u rub lavaboa

I sad ni sama neznam, zašto uopće ovo pišem... dali da sve pobrišem, osjećam se kao onda kad sam smišljala sastavak s naslovom " Kako sam provela praznike ".

Pobrišem ga i krenem od početka.

Htjela bih drukčije, golica me pomisao da mogu i zatvorenih očiju ući u nešto, sanjarim o bacanju u nepoznato, a onda provjerim je li sve zaključano, imam li sve u torbi, uredno složim odjeću za sutra, pobrišem sve sa stola, posložim igračke, knjige, majice u ormaru i sve što se posložiti da...

Brišu se samo provokacije i uglavnom uvrede prema Sovićima kojih svaki dan pobrišem tonu, tako da sam i tu skroz fer.

Što god pokušala napisati, pobrišem jer ne mogu sastaviti rečenicu.

Pobrišem prašinu po pločicama i laminatu, namještaju.

Ima li nade da se stotina raspline kao mjehur sapunice pa da uzmem krpu pobrišem sve kapljice i zaboravim.

Lijepo vas molim da chat svedete na minimum kako me, kad pobrišem ovu hrpu koju ste natukli, ne bi dočekale nove tri stranice za brisanje.

Evo, moram se živcirati što se ne mogu spojiti na ovaj zaštićeni WLAN (btw, sjedim u knjižnici na Ekonomiji, ako koga zanima, hehehe), onda se nerviram kada na Acerichu nehotice dotaknem komadom prsta touchpad dok tipkam, pa mi se brzinom munje ili premjesti kursor negdje u strizdu pininu ili si mahnito označim komad teksta i onda stisnem neko slovo i pobrišem to sve (hvala do neba izumitelju undo funkcije).

Da ga pobrišem, niti nebi skužio da ga nemam:)

i da zaboravi reći da sam sada na t - mobilu i nemam problem sa ničim niti na jednom operteru osim tog scren locka, stavio sam go locker ali želim da imam orig. di sam šta mogao smrdati i dali se može total nanovo vratiti mob. kao kada je kupljen ne zanima me zbog garancije već da pobrišem sve živo sa njega

Lacoste torbu samo pobrišem mokrom krpom i kao nova je... ma da mi se da, napravila bih s njima jedan photo session.

Misec ipo dana nisam ništa napisa, počnem nešto, mučim se pa pobrišem sve.

Jedna spužva da pobrišem išaranu tablu.

A imao sam naravno vremena i baterija da pregledam šta je sve uslikano, pa da pobrišem duplikate, uslikam unikate i tako dalje i tako dalje.

Kritikuje me i konstatuje da pobrišem sa interneta svaki članak o njemu i njegovom bratu, a da će on sa svojim timom uraditi sa mnom ono što u ovom trenutku najviše zaslužujem. "

I pišući sve ovo sada, imam osjećaj da je totalni šrot i da bi bilo najbolje da sve pobrišem.

On je toliko nisko udara da sam došao u iskušenje da sa stare Amige 500 pobrišem prašinu, ubacim jedan od nastavaka Double Dragona i da sav sretan pilim živce svima oko sebe sa šklocanjem joysticka.

Budući da je POLI bilo napisano običnom olovkom i slovima veličine... ajmoreć zrna graška, neprimjetno prstom pobrišem " i ".

Mjesto da ga odmah pobrišem, odlučio sam ga pročitati, ali zabolješe me oči i mozak od pismenosti autora.

Usisam, a ako treba i prašinu pobrišem.

Svaki dan operem naočale deterdžentom za suđe, pobrišem običnom krpom i još ih malo izglancam s toaletnim papirom i bude super.

Razmišljala sam da pobrišem sve preosobno s ove stranice.

Zaslužila sam ogromnu gumicu da pobrišem nekoga iz svog života i ogromnu gumicu da je stavim na svoj ponos i zaštitim ga od bolešćurina kakve samo ljudi mogu utjeloviti.