2. U Beču mi se sviđa: javni gradski prijevoz, uvijek točna i pouzdana mreža buseva, tramvaja, U-Bahna i S-Bahna; uređeni gradski vrtovi; vrapci i sjenice koji slijeću na ruku ako im ponudite sjemenke; pogled s Gornjeg Belvedera; dimenzije i svjetlo u Karlskirche; očišćeni Dunav (što ne znači da bih se kupao u njemu kao Bečani, u mislima mi naše more); pitoma gorčina piva Hirter; kičerski interijer u kafeu na Siebenbrunnenplatzu; božićne i novogodišnje rasprodaje; jedna bakica koja mi je iznenada na tramvajskoj stanici pružila papirnatu maramicu da obrišem naočale; kad god vidim Bečane bilo koje dobi da se na ulici smiju, viču i ljube (a to je rijetko), pomislim onda kako za ovaj grad ipak ima nade; što je program na ORF-u toliko loš pa nemam potrebu za TV-om; što Nationalbibliothek redovito prima »Vijenac«; i što se Fladenbrot kod Turčina u 5. Bezirku može kupiti u svako doba, i to svaki dan.