Javljeno mi je da vatrogasci stižu u zadarsku bolnicu i da se pobrinem da budu što bolje primljeni.

I naravno, ako pokušam u jedinstvenu sliku spojiti njegove dvosmislene poruke želju za gotovo potpunom neovisnošću i potrebu da mu se ja pobrinem za rublje gleda me kao da sam pala s Marsa i jednostavno kaže: Mama, ne želim još jednu prodiku.

Ako se prvo pobrinem za svoje potrebe, bit ću najbolja žena, najbolja majka, najbolja sestra i prijateljica.

Dok turisti razgledavaju znamenitosti grada koji posjećujemo, ja se prvo pobrinem za parking jer autobus nije malo vozilo kao automobil pa je za njega teže pronaći parkirno mjesto.

Razumijem ekonomsku stranu posla i jasno mi je da oni koji potroše mnogo novca na film žele i mnogo publike u kinima, ali moje je da se pobrinem za kvalitetu filma, i to je jedina moja z adaća.

Osobito stoga što mi je rekla da kad ona ode da se ja pobrinem da bude sve ok.

Istovremeno, ja se pobrinem za drugog.

Obrok koji je do sada večerao, promijenio je svoj raspored pa ga odmah nakon buđenja na stolu dočeka zdjelica žitarica s jogurtom ili voćnim sokom - za to se ja pobrinem.

Također se pobrinem za još neke nagrade uz predložene Performitine i Finnove.

Ili, kako je govorila Urlike Meinhof, Protest je kada kažem da me nešto ne zadovoljava, otpor je kada se pobrinem da se uzrok nezadovoljstva ne ponovi..

Doso cas da se pobrinem za spas.

Ne obećajem olako, ne obećajem ni sitnicu baš svakome, ali kad to učinim, onda se pobrinem da obećano i ispunim.

Naredio mi je da se pobrinem za vas.

pokušao sam pokloniti nešto nekom ali činilo se kao da u paketu nudim i sebe. poklon je odbijen a ja sam ostao na uglu, s kartom u ruci za pogrešnu zonu. ušao sam u autobus, tramvaj ili vlak i ne znam kako će to završiti. slučajno je dan žena. vozač je gledao kroz mene, a ja sam gledao kroz kontrolora. putujemo kroz ovo pomalo nezainteresirano, ali bol me počela sustizati noću i ne znam kako će to završiti. i dobro je što ne znam. jedino, htio bih malo istovremenosti, a to je izgleda najteže. kao u sportskoj kladionici. milijuni ne padaju s neba ili se to događa drugima a ja sjedim i ne znam kome se smijem javiti. pružam osobnu kontroloru, ne prepoznajem sebe na fotografiji ali on je, izgleda, zadovoljan. pisma odlaze još uvijek na pogrešne adrese. slovačka ili slovenija, ne sjećam se više. upućujem banalne čestitke, možda da odnesem bombonjeru kolegicama. vrijeme je pregazilo ovaj datum a čak se i ime mjeseca promijenilo. nitko se više ne bori. pogledaj na televiziji nitko se više ne bori cezar pozdravlja legionare, plamenovi lete u zrak na martovske ide, nitko se više ne bori. sva zadovoljstva postala su isuviše neodređena, a ovdje me u pisanju prekinuo majčin telefonski poziv i čestitao sam joj dan žena, sjetio se kako smo ga u školi zvali i majčinim danom, a to je sad nešto drugo, a ona je pričala o nekim porezima a meni su misli tako daleko od poreza a tijelo mi traži da se malo pobrinem za njega a ja obećavam hoću hoću hoću

Ja ću da se pobrinem da vam treba samo sat vremena od znaka uzbune do uspostave veze i mogućnosti za dejstvovanje...

Ovi moji problemi sa zdravljem me jako opterećuju i ne znam kako da se pobrinem za svoj imunitet?

Moja uloga je da se pobrinem da na operativnoj razini bude učinjeno sve kako bi ovo bilo uspješno, rekao je Brammertz.

.... žena me izjutra neki dan odmah digla živac..... niti oči nisam otvorio, pizdi što sam ostavio mob kad sam uspavljivao i smirivao djecu i naravno tamo i spavao dio noći, pa kad sam prešao kod nje nisam ponio mob, a ujutro je kao probudio djecu i odmah ono poznato njeno, a sta si ti taj mob ostavio tamo, sad su se djeca probudila u k....... a to što sam ih ja tokom noći smirivao da nju ne probude i tu noć na kraju zaspao oko 3 ujutro to nema veze...... rekao sam joj otresito daj prestani s tim svojim gluposti, otišao na posao bez puse, pozdrava ili standardne naše navike.... oko 9 mi je na posao poslala poruku, oprosti, morati ću uzeti tablete da se smirim...... na što sam odgovorio - ne zbog mene ne trebaš..... to me je dodatno eto raspizdilo i iako sam ono taman mislio da ću baš krenuti izbjegavati poslove igrati se s djecom i spavanac oko 10, sada je već nekoliko dana zapravo ništa ne radim jer sam stalno zbog nekih obveza koje trebam napraviti izvan stana, nema me doma a navečer sjednem i igram se na kompu ili pišem ovaj blog........ prijateljica X je uspjela dogovoriti kresanje s starim dečkom..... i eto ja sam oduševljen što je skinula paučinu koje se skupljala jedno mjesec ako se dobro sjećam...... eto sad ću vjerojatno čuti svakakvih komentara, ali tak je oduševljen sam što je ona skinula paučinu koja se skupila, kod mene post traje duže ili ne morao bi pogledati, ali sada mi i nije tako bitno inače sam znao luditi, jednostavno mi je svejedno, popalim se uspaljen sam, ali izgubio sam volju za realizacijom, kao da sam odjednom postao lijen prelijen, sada me je žena tako slasno i izazovno poljubila i nisam navalio kao prije, samo odgovorio na taj poljubac..... očito sam upao u neku depresiju ili što već ne znam..... sve mi tako svejedno, bitno mi je samo da su mi klinci ok, da ujutro i navečer vidim stalno osmjehe na njihovim licima, a ostalo kao da se odvija pored mene kao na filmu, apsolutno me nemalo ne zanima....... vidjeti ću što nose novi dani..... a eto bio sam dobio još jednu slikicu, ova je ono normalna slikica (od X) ali je na slici zbigajcana, opet naravno naša standardna već procedura, dao sam komentar kak izgleda ali i da li tip s kojim se slikala je ono baš za nju, ma je, kao da ga je izabrala iz kataloga...... ovih dva dana i dalje sam bio popodne zaposlen obilascima i našao se i s frendom na kavici, i niti se ni ne vidim s ženom kako spada..... na poslu više mane dobro, imao sam mogućnosti se dopisivati s frendicom X i raspravljali o svemu i svačemu tako da smo stalnu u kontaktu, a frendica Y ispričava se što ovih dana manje komunicira jer je u gužvi i da će to ispraviti idući tjedan... budemo i to vidjeli kako će to biti, nekako ipak osjećam u sebi da mi nije baš krivo što je prezaposlena..... moram priznati da možda i od straha samog sebe, ali dobro je što je u drugom gradu, mislim da bi mogao napraviti veliku glupost da opet budemo fizički jedno pored drugog pa bolje mir....... inače vidim da sam lagano u depresiji bar to tako dijagnosticiram.... kad stignem doma postajem pravo muško, ok pobrinem se oko djece, presvući ih, nahraniti, sve te stvari oko djece odmah skočim na noge i napravim, ali ostalo ne, čak sam počeo sada malo i prileći kad stignem doma a to radim samo kad sam bolestan ili ako sam radio cijelu noć prije, pa nisam spavao.... eto i žena me mazi u prolazu, pomiluje ljubi dlanove, mrsi kosu i sl.... to nije radila mjesecima a neke stvari ni godinama.... kuži i ona da ovo nisu moji dani......... dolazi vikend, to će biti kao neka proslava s frendovima, trebalo bi biti dobro, malo se opustiti i gledati djecu kako luduju.... zar treba išta više.....

Ja osobno se uvijek prvo pobrinem za prvu postavu, pa tek onda za zamjene.

Sve skuham dan ranije i pobrinem se za kokoši i krave - govori Ivan koji godinama radi u Zrinjevcu i uređuje gradske fontane te skrbi o majci (81).

Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan, majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo kupiti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove, kao na primjer odvesti auto na redovan servis.

Bila je subota, neradni dan ali ja se uvijek pobrinem da mi ne preostane vremena za odmor.

Ma ja ne stignem ni mislit, kad obavim sve šta treba, pobrinem se za sve oko sebe, često ne stignem ni mislit.

Dakako, pobrinem se da prikupim njihove adrese, telefone i mailove kako bi im osobno mogao zahvaliti što su pridonijeli poboljšanju naše usluge.

Ja sam tu angažiran da se pobrinem da bude na kraju pošteno rješenje i to u omjeru 1:1. Problem je što nikada nije potpisan nikakav ugovor, nego se to tek sada rješava.

Želio bih imati u ruci potrebna sredstva i odobrenja da idem naprijed i da pronesem silu naše armije i na druge utvrde Hercegovine da iskoristim početnu sreću, ali budući da su s mojom brigom povezane i nezgode Albanije, moram pospješiti svoj povratak u Split i neću kasniti da to učinim čim, kako se nadam, kroz nekoliko dana se pobrinem za tolike potrebe tvrđave i za (?).

Tko je tu kakav, nije moja stvar, jer sam odavno shvatio da, ako se sam ne pobrinem za sebe, tko će?

Na upit predstavniku stanara, što je sa antenom, dobio sam odgovor da se pobrinem sam za antenu, bilo ugovaranjem BNET ili ISKON usluge.

Mirko je tada imao brojnih problema, karakterističnih u to doba za većinu boraca, stoga me njegov menažder Zvonimir Lučić zamolio da se pobrinem za komercijalne mogućnosti zarade.

ja bas i ne vjerujem u tu mirovinu vidio sam jednom prilikom te sto vode nekakve fondove za mirovinu oni su bas veseli neki ljudi opusteno trose uzivaju u zivotu na nacin koji se meni najmanje svidja pa sam ja poslje toga odlucio da se sam pobrinem za mirovinu jer po meni oni je meni nemogu zaraditi a i ti 200 obitelji sto imaju pare sto ljudi vicu na njih ni to mi nije jasno po meni nisu oni krivi sto im je neko da to sve al valjda u pravnin drzavama taj nakraju mora biti kriv ili ko to zna Najbolje je i meni strajkati samo ja neman vrimena moran raditi za mirovinu ne vjerujem da ce mi je neko dati a i ne vjerujem bas u to kad mi se daje ja vise volim zaraditi prikaži cijeli komentar