HR?: confused: ili je ovo drugo neki jor, jer, uvijek ih pobrkam: D.

Možda pobrkam objašnjenja ali kod noćnog straha dijete sanja i tješenje pali, a kod noćne more na žalost ne, nije uzrok u snovima.

treće - ponekad pobrkam lijevu i desnu stranu bilo čega, nečega.

Biltenuša Asja mi silno nedostaje jer njezini precizni fakti uvijek su mi od pomoći da ja zmotani ne pobrkam lončiće i krive ljude smjestim u krivo vrijeme.

I što sve pobrkam u nastojanju da uštedim vrijeme.

Vjerojatno nekada i pobrkam gdje i kako se trebam ponašati, ali svakog dana u svakom pogledu napredujem.

Ja: Bosanski... pardon... pardon.... hrvatski... ma radim sa bosancima na gradilištu pa nekad i sam pobrkam.

Uz riječi koje atmosferu i djelo tvore.. svijeća, njih dvije trebam da gore.. i na pergamentu još ispisati tvoje ime da te podsjetim na sebe, samo da ne pobrkam rime

Mea culpa, sredjeno nerijetko pobrkam profit i prihode. - _ -

Francuski učim od osnovne škole, ali još mi se desi da pobrkam rod riječi (" gle kakav čudan lubanja "), da pobrkam ulični sleng s visokosofisticiranim književnim ili stručnim jezikom (" uistinu je guba taj tvoj iznadkranijalni friz "), da, kad želim pristojno reć kak je neko otišo urinirat, nehotice upotrijebim neki nevjerojatno vulgaran izraz (" ma išo je pustit krv pijevcu/pitona da divlja jebo majku ")

Ne pričam baš najbolje, imam preglasan prodoran glas kojeg često ne kontroliram, zamuckujem i zastajem, pobrkam riječi, a već neko vrijeme radije šutim, čak i kad ne treba, nekako mi više odgovara.

Samo da ne pobrkam sale.... a lijepo bi ispalo - svi su na sastanku a ja se udajem, onako usput.

eezy@ Vjerujem da te iritira " moja sveprisutnost ". Ne mojom voljom, već sljedom događaja, zapalo me da sam htio-ne htio, nazočio odlučujućim događajima i prije početka rata u Hrvatskoj.Najčešće uopće nisam bio sretan zbog toga jer je iziskivalo veliku odgovornost a i dobru dozu " ludosti ". Meni je bilo važno da ne pobrkam lončiće te da budem, koliko je moguće, na pravoj strani u presudnim trenucima.Dobar dio aktivnosti sam odradio na osobno zadovoljavajući način no tada je došla i pretvorba.I tada sam pokušao biti na strani pravičnosti i zakonitosti.Kada sam shvatio da sam Don Kihot te da će me HDZ.ovska vjetrenjača vrlo lako salomiti, shvatio sam da je moja misija završila.Nisam sudjelovao u prljavoj pretvorbi, na osobnu materijalnu štetu, ali na osobno duševno zadovoljstvo.Danas sam svjedokom ispravne odluke ali, na žalost, točnih procjena neminovne sudbine koja je Hrvatsku zadesila.A i moje godine (58) mi itekako daju dovoljno vremena za sudioništvo u udarnim zbivanjima na ovim prostorima.Nemoj da te to iritira, već izvuci pouke iz mojega lošega i teškoga iskustva.Ako ti spadaš u mlađu populaciju od mene, tada sam zbog tebe i zbog svoje djece vrlo nesretan što sam sudjelovao u stvaranju ovakve države, koja je vama (i meni) više maćeha nego majka.Ovo nisam ni sanjao a kamoli želio.Ali, moje su ovlasti bile velike, pa samim tim i očekivanja, no shvatio sam da te ovlasti ne znače nužno i pozitivnu moć.Jednostavno te situacija pretvori u ovlaštenu nulu.E to je nemoć u kojoj ili gubiš sve ili nastaviš živjeti sa gastritisom i ostalim posljedicama nemoći.Meni je najvažnije da ni onda ni danas nebih pristupio strani koja je popljačkala i ubila budućnost budućim hrvatskim generacijama.Pozdrav.

Ma nije, ali znas mene je strah da nesto ne pobrkam i ne zeznem.

Ok, povremeno pobrkam dane i datume, ali kad netko sjedi doma i datumi mu nemaju preveliko značenje u životu tokom godine (osim što obično oko 21. - og počinjem zirkati kad će plaća) nije čudno da se pobrka i u ovo doba kad ne bi trebao

I da, uvijek sanjam u bojama i stvarno su mi snovi tako realistični da ih često pobrkam s realnosti.

Jedini bad je kada si malo pobrkam prioritete pa lijepoj progledam kroz prste što baš i nije inteligentna.

A da sad malo pobrkam umove čitaoca: taj Cilj, konačna korekcija cijelog čovječanstva, Jedne Duše, već postoji potpuno, savršeno i apsolutno realiziran.

No ipak zadnjih 5 - 6 godina nisam bio u Svicarskoj, pa se vise ne mogu tocno sjetiti svih detalja (nekad cak pobrkam gradove), a sada mi se ne lista po zabiljeskama (i " maznutim " pepeljarama)

Dakle, nekad pobrkam red slova u rijeci, npr. napisem " engo " umjesto " nego ", neko slovo i ispustim (a ne radi se o tome da slabo pritisnem tipkovnicu pa ga zato nema)...

Valjda zato što imam izrazit poriv da ženu ne pobrkam i ne vrijeđam stavljanjem u isti koš sa tjelesno odraslim klinkama.

Zašto kod pisanja ispuštam slova ili im pobrkam redosljed.

Da, my bad: D nekad pobrkam Camara i Chargera jer su pomalo identicnog looka