U jednom trenutku (na pochetku partije) pretrchao sam vishe od pola " terena " i seo iza jednog zaklona misleci da su me primetili.

i tu pochinje ono stvarno chudno - svitanje. u pochetku i ne kontamo shta se deshava.. sunce, ladno svice. tek posle budjenja kontam da je svitalo negde na jugozapadu..

Melissa P. je ok, u pochetku sam sumnjala da che se to meni svidjeti... i bila u krivu...

plavva kaže: ma nije lose, al se za poslije zajebes. moja frendica ima malog od godinu i pol koji ne jede hranu ako nije miksana - pocne s gusit jer je ne zna jest. pa ako moze izbjec... nije pravilo, zapravo tvoj primjer je jedan od rijedjih mozhda je tvoja frendica sama zgrijeshila jer mu nije postepeno davala sve krupnije zmiksanu hranu: confused: mi smo miksali od pochetka dohrane skroz kashasto pa sve veche komadichke i nikad nismo imali problema treba imat strpljenja:) i vjezhbat sa bebachem sve se to nauchi: i gutanje kashica u pochetku i zhvakanje i piti iz cashe...:) jednog dana se samo ischudjavas kakoje bebac napredan i zna usmjeriti komad hrane naboden na vilicu drito u usta..: D

ne, nisam bila na pixiesima. mogla sam ichi al nisam. e i nije mi zao... bila sam na adf-u tamo i to mi je bilo dosta:) - kvarat (prijevod: chetvrt:) kruha od pred neki dan kupljenog. a mrzim bacat hranu, ali kad... evo, na ovaj pis kruha sam stvarno zaboravila. kupila sam ga, kao sa nekom salamom (evo, sad se sjetih da i nju imam u frizideru, zaboravila sam, stvarno: (ok, nije se pokvarila) i zametnula u bespuchima nashe kuhinje i eto ga... sad sam ga mogla jedino upotrijebiti kao protulopovsku zashititu, ali kontam si da zivimo u safe kvart (prijevod: opet chetvrt:) pa sam ga jednostavno... bacila - ono u shta vam stave slike kad razvijete film papir na kojem sam zabiljezila koje da mi razviju. to se slikice jedne jolly vecheri pred koji tjedan - ja frendice boca u tramvaju, ja frendice kod nas doma blejimo u aparat 2, ja blejim u aparat, frendica nam zdere kekse, ja frendovi chashe u klubu, ja frendica na onim sjedalicama za napuhavanje u kino lika, dok je josh tsp trajao, i dok smo se tamo valjale nakon koktela i predstave (obrnuto zapravo)... e, to je bio naj dan kad je u gjuri bio wladimir i russian disko... prejako - granchica mimoze iz moga vrta. stajala mi je par mjeseci vech objeshena iznad radnog stola, i u pochetku (dok je josh mirisala i imala bojU) me i uveseljavala, ali sad se objesila i nema vishe ulogu " odobrovoljitelja " (oh, whatta word) u mojem zivotu. ipak sam par manjih granchica zadrzala jer su mi ful lijepe... inache mi cvijeche i nije neka akcija, ali dobro dodje za podizanje kredibiliteta kod mame kad joj kazem da to imam. znam raspoznat samo tratinchicu i tako neke elementarne vrste ali me to ne pali... a ta mimoza je kod mene doma doma tako ogromna (ponos moje obitelji zajedno sa svim onim ostalim biljkama) da nam je pokrila satelitsku i onda ju (na opchu zalost) moramo rezati periodically jerbo bi inache bili mi odsjecheni od ostatka svijeta.

i ja sam na pochetku topika napisala da mi tako spremamo.

U pochetku me " zaveo " vokabular kojeg koristi, nerijetko sasvim drugachije nego li je to sluchaj kod budizma i ostalih meni poznatih dalekoistochnih uchenja.

Moja pokcerka i ja smo dosle u jednu konfliktnu situaciju, davno davno, na pochetku nashe veze (njene i moje, kad smo pocheli svi zajedno zivjeti) gdje je ona rekla neshto slichno, na sto sam ja njoj vrlo iskreno odgovorila, da nemam nikakvu potrebu biti njezina mama, te da je ne znam sto cemo i kako cemo, ali ako cemo zivjeti zajedno morati cemo naci neko rijeshenje i odnos. sto i jesmo:)

Svo povrce prije prirpreme isjeckam kako pishe u receptima, odnosno na pochetku sam na " kineski " nachin kuhala iskljuchivo sljedeci recepte... sad sve cheshce pripremim na taj nachin, ali mimo recepta...

/ beck/evo pet mene nakon mnogo godina:) uglavom sam se u ovom proteklom periodu bavila 1. pisanjem i 2. jedenjem. tako da se i moj garbage svodi uglavnom na to: hrpa hrpa papira ispisanih ili isprintanih vishe i manje suvislim i nesuvislim slovima, rechenicama, pasusima, natuknicama... neke zapishem u krevetu pre spavanja, neke prije ustajanja, neke dok chitam knjigu ili sam na predavanju, ili gledam film, ili sam samo u tramvaju ili pricham s frendom-com... ostalo smeche se odnosi na ono shta jedem - kutija choco krispiesa (one od kelloggsa ili kako se to pishe, shta imaju majmuna na prednjoj " stranici "), mislim da sam njima dovoljno medijskog prostora posvetila i do sada... pa uvijek aktualne domachice koje mi chesto osim uloge doruchka i vechere dobiju i ulogu ruchka. blja. pa danas sam naruchila onda i od vani purecha prsa s pomfrijem i lepinjom i tartarom i krishkom limuna, a sve to za samo 35 kn ha pa sam bacila lepinju, i " tanjur ", bolje recheno posudu... da, i par slikica sam bacila neuspjelih. ne znam ni zashto su mi ih razvili shupci kad su mutne i nish se ne raspozna na njima. prvo sam ih fino zguzvala i odna hitila cha. a one pripadaju onoj seriji fotki u kojoj je bila i moja ex bundeva, i moji sadashnji frendovi:) JA HOCHU DIGITALCA evo, izashlo je to iz mene:) a stvarno, shta nije vechi gusht za nas amatere samo okdidat do smrti i onda samo brisat poshto je sve to shto okinesh totalno loshe:) i mozesh se masu vishe glupirat i to, a da potroshish manje love. jedino shta treba da bish uopche kupio digitalca na pochetku pljunut masu love:) sve vrti se u krug... i bacila sam i one papuchice s naochala. mislim, one su same ispale pa sam ih onda ja bacila. to mi se prvi put desilo u mojoj nekratkoj karijeri nositelja naochala od oko 8 godina... kao chistila sam naochale i samo su mi ti pisevi ostali u ruci. onda sam par dana tako hodala bez njih, prvo samo bez desnog, pa mi je pala i lijeva, pa me onda bolila glava pa sam ih ishla zamijenit. i platila sam 32 kn i to je to8)

Sorry prvi post i prva napooshavanja u komentarima.. tad sam josh imao tehnichkih problema sa provajderom (nema javne IP adrese - nema postovanja) ovo je Pera (tadashnji 3 d admin) postovao da mi pokaze da nije problem do 3 dneta vec do mene koji nemam pojma i sigurno sam neshto zajebao.. " mali " tehnichki problemi su prevazidjeni i moj blog je konachno normalizovan (?) Na pochetku beshe blog.. - ovo je pochelo kao " opis bloga " a zbog preobimnosti sam ga objavio kao post (broj komentara - o, nuul, niht zer0) radi..? - moja prva slika na blogu (i ne samo moja) smrad je vechan..:) - mala ICQ sesija sa Coyotom i glupost za kraj meseca..

hihihi bilo je par dobrih kaubojskih.. ne mogu ih opisivat jer su vrlo specifichni... bivshi mi je uletio sa recenicom ' hm.. bash govorim svom prijatelju da imam osjecaj da cu te ozenit ' i da.. ozenio me.. mada na pochetku uopce nije bilo niti blizu toga..

na pochetku 5 - 5 te runde ja i shtrban odemo na " probijanje " po trecem nivou (onaj sa " bunkerom ") i on ostane bez municije negde na polovini nivoa.. (inache pushka ima neznatno drugachiji zvuk kad je prazna, treba bash obratiti paznju i biti malo iskusniji pa primetiti) normalno kazem mu da me pokriva sa praznom pushkom (nisam mogao da predjem do njega da mu dam neshto svojih kuglica) i protrchim do bureta sa leve strane bunkera.. pucam na dvojicu likova u delu bunkera koji je manje zashticen i eliminishem ih.. protrchim do zida sa moje leve strane i dreknem; PREDAJ SE (mala digresija - ne sme da se puca sa manje od 5 m (jako boli).. tako da ako pridjete nekome sa lecja ili ga nahvatate " iza coshka " ko prvi vikne predaj se eliminisao je protivnika.. deshava se da se u panici i ispali par kuglica, hehe).. i kad su pocheli da izlaze iz mraka primetim da ih je trojica (ochekivao sam jednog).. malo su se bunili " kako mogu da sredim svu trojicu, njih je vishe " ali su mirno otishli do bezbedne zone kad sam rekao da im ne bi bilo bash prijatno da sam izbacio pushku iza coshka i nasumice opleo po tako malom prostoru:) shtrban za to vreme ide na jurish prema bunkeru (sa praznom pushkom) i ja se okrecem i ulecem u bunker (od nazad) da proverim da li je prazan.. opet povik; PREDAJ SE.. (mrak, ne vidim nishta) - i opet 3 " komada ":)) konachni skor Srcky-gushteri 8:0 (6 bez ispaljenog metka)

epizoda 2; gushteri; pretproshli wikend (kad sam bio kuci) otishli smo na paint ball.. dobijam pushku na pochetku uz komentar dechka koji radi tamo; " Srcky evo ti ova, ona puca i zakochena " (moj teleci pogled dok razmishljam chemu ovo napushavanje i pokushavam da se setim kad su mene " nahvatali " sa zakochenom pushkom..) " me ne zezam te nego tebi mogu da je dam - ti si iskusan, ne mogu da dam njima (misli na nove) mogu da se povrede "

Na pochetku je svemir bijo mal i zbijen, al kaka je gravitacija bila to josh ne znamo, ok kvantna...

Sto ce reci, totalna sloboda je, mislim, nemoguca, u smislu " oslobadjanja " od svih normi propisanih drushtvom, jer daljnjim rushenjem ili oslobadjanjem, nered nužno stvara neki novi sustav i red, pa smo ponovo na pochetku.

buducnost/proshlost podsetila me Pie kakav blog moze biti. na pochetku. sve divno sjajno, druzenje sa novim (virtuelnim) ljudima, mnoshtvo novih mogucnosti i horizonata.. a onda se osobe do kojih vam je stalo smore, naljute ili neshto trece i blog koji vam se svideo vishe se ne update.uje.. ili ne postoji. ili neshto trece. pa se to desi sa nekoliko njih. pa se onda i ti (tj ja) smorish.. ili neshto trece. i odjednom vishe nije to - to.. neshto je ' izvetrilo '.. ubudjalo se - ishlapilo. nema podrshke tamo gde je ochekujesh.. (ili neshto trece) a i komentari " super ti je blog " izazivaju blagu muchninu. nisam siguran zashto. mozda zato shto znam da nije super. ili zato shto je ostavljen pomocu tastera Ctrl V.. mozda zbog toga shto se osoba zadrzala 4.5 sec na blogu. ili je zato shto u nastavku pise - "... posjeti moj " bice da je to kad ja tamo a ono post u stilu - " ostavite mi shto vishe komentara " (ohhohh) pa kako da se chovek/zena/stvorenje ne ispovraca? kao da je broj komentara najbitniji. prokleta statistika je iznad svega.. broj poseta/komentara/postova.. budi prvi ili crkni. preformulisacu - crkni:)

bacheno jucher/danas: (danas zapravo nishta nije bacheno poshto sam se upravo digla) ambalazha od mlijeka, komada 1. propalo je prije nego shto sam/smo uspjela/e popitit njegov sadrzaj. smijeshno mi je kako su sad pocheli reklamirat tetrapak na teveu i s onim oglasima po novinama. ono, ne proizvod nego ambalazhu. bit ce da im je zagustilo zbog onih prozirnih ali plastichnih boca ili ih jednostavno zele odmah eliminirat s trzishta odmah u pochetku. al istina da npr. cedevita ful izblijedi na suncu, ono, kad ju stavish u neshto prozirno (mislim na prah ne na tekuchinu) i ti vitamini se ubiju. to sigurno. ali, mislim, mlijeko ionako nije zdravo. prozirno ili ne. mislim, iz tog ugla ionako nishta nije zdravo i svi cemo jednom umrijeti. hm, da. ali, zbilja, ovo za mlijeko - milksucks.com ili nomilk.com - go check it out. bilo je predavanje u mama-i o tome. i, onako, ful je scary spika. al josh je vishe scary kad si kontash da ne mozesh izbacit mlijeko i mlijechne proizvode iz prehrane. ono, otvorimo ja i cimerica frizider, bash potaknute tim predavanjem, i, ono, mlijeko, mlijeko, jogurt, mlijechni namaz...

Stoga su se doveli u polozjaj hercegbosanskoga entuzijasta, kojem malo tko vieruje kada pricha o piramidama, iako je i sliepcima sve jasnie kako piramide postoje, jer nie znao u pochetku i pravovremeno objasniti svoje misljenje moru zaglupljenih politichara i nazovi struchnjaka te treba zaobilaznicom k cilju

Zora je svanula otkrivajuchi puchinu koja se u pochetku tek slabashno nadziraLA.

U pochetku Bog ie dopustio biti znan kao Svetost, Pravda i Dobrota - ili drukchie, Milosrdje.

stalno si mislim da je subota. kad nema faxa sam sva zgubljena, i danas josh duchani ne rade... prvo shto sam bacila 2 day je bila vrechica za smeche, bash kao ona u koju inache bacam sve otpatke. evo, sada priznajem - ja nemam kosh za smeche (tj. imam 1 u kuhinji i 1 u kupaonici, ali u sobi nemam) nego sve bacam u vrechice koje onda opet bacim u kontejner (ili kako se to vech pishe). ali opet, i tamo di imam kosheve opet ne bacam u njih nego u njih umetnem vrechice (da se ne sprljaju) pa njih bacim kad se napune. ove godine smo dosta savjesnije cimerica i ja. proshle bi nam se znalo desit da budemo opkoljene u hodniku sa masu vrecha za smeche pa da ih moramo preskakat... hm, da, studentski zivot:) i labello sam bacila. tj. nije labello nego rosal (milk honey). zanimljivo kako kod nekih proizvoda neka marka postane sinonim za sve proizvode te vrste. mislim, i kad imam rosal ga ne zovem rosal nego labello (jel je s dva " l "?). ovo mi je prvi put u zivotu da sam bacila/potroshila labello. inache ga valjda ili izgubim ili dam nekom ili shtajaznam. i sad si moram novi kupit, a kad kupujem neshto takvo onda zbilja zamrzim moguchnost izbora koju smo dobili s kapitalizmom. ono, ok kad se radi o auttima, ali kad mogu birat izmedju 100 vrsta labella koje na kraju sve dodju na isto, ali ja potroshim pol sata i na kraju kupim onu koju sam i u pochetku mislila. jednom, dok sam radila na onih promocijama i te spike (a sve za lovu:) sam brojala koliko vrsta spuzvica za sudje ima. 27 27 fuckin vrsta mislim, zar zbilja mislite da tu razlika moze biti tako znachajna? i praznu shkatuletu iliti kutijicu od tunjevine palmera. palmera, palmera i samo palmera. hate rio mare to bacim na tunjevinu i to je jedino jelo koje jedem kad ne idem u menzu, tj. kad sam kao doma na ruchku. ili naruchim neshto. drugo kuhat - ne znam: (

Ne... owo jednostawno wishe nejde... ziwot mi je u rasulu totalnom... ewo pishem josh owo sad prije neg otputujem na Marsh tako da widim i da mogu usporediti swoje raspolozenje sad i poslije Hoda... nadam se da che mi Gospodin pokazati i pomochi razjasniti neke stwari owe dane owog Hodočašća... da che se moj ziwot promijeniti... owakaw kakaw sam sad nemogu ziwjeti... ne zelim owako uopche ziwjeti... nema smisla... toliko me ljudi namjerno powrijedjuje da neznam kome bi se obratio... sinoch sam razgowawrao s jednom prije jako dobrom prijateljicom u koju sam se malo razocharao... ali widim da je i ona u istim sranjima u kojima se ja nalazim... da njoj nije nishta bolje... mrzim kad se ljudi prema meni ponashaju kao da ne postojim... kad morash sam lutati kroz swoj jadni ziwot trazechi nadu, trazechi bilo kakwu slamku spasa u swome swijetu... sinoch sam doshao zadnji put na framu brijem... mislim da je ta moja era zawrshena... 6 godina sam tamo a neki se prema tebi ponashaju kao da si potpuni stranac... kao da te nema... mislim netko ti se udostoji pred nosom dogowarati neshto kamo zowe swe samo ti nisi dostojan tog pitanja... samo ti... pa kako bi se tko trebao osijechati... josh bahato napomenuti da meni treba posebna poziwnica... netreba meni nishta wishe posebno od ikoga tamo... nikada mi nitko nije ni pruzio nista posebno... nitko nije sposoban za to... narawno i poslije se swi pokupili bez da itko kaze ijednu rijech... neznam kaj se dogadja da mene to boli... boli me to kaj se to tamo dogadja iz tjedna u tjedan... ali i ja sam budala kaj to swe trpim... kaj se josh nisam nawiknuo na to,... kaj josh nisam widio kakwi su ljudi tamo... swe je dobro dok ti dawash nekome sawjet,... ali chim tebi neshto zatreba swi su pizde.. pogotowo pojedine osobe... ako che chitat swatit che koje su.... nitko nije sposoban progoworiti.... josh bi to progurao da se nisam u zadnje wrijeme potpuno poswetio frami iako to nitko nije primjetio... al uz to moje poswechiwanje frami izgubio sam mnogo ljudi izwan frame... mnogo ljudi... jednostawno jebesh takaw ziwot kad nemash s kim otich ne jebeno piwo i malo filozofirat o ziwotu... nemam wishe nikoga... oni koji mi neshto znache oni su nestali... owi koji me sad okruzuju nemogu mi pomochi u nichemu jer me ne poznaju dowoljno.... zato sam rekao i na pochetku da mi je owakwog ziwota dosta... ne prepoznajem se u zadnjih pola godine.. toliko sam se izmjenio... toliko je u meni splasnulo ono dobro... ono pozitiwno... jednostawno je nestalo to iz mene... to je jednostawno proizashlo iz te moje nesretne ljubawi... nesretne zaljubljenosti... i ljudi koji me okruzuju... najbolje je zatworit se u swojih par kwadrata i tamo prowesti jebeni, pokwareni, jadni ziwot...

Gledala ga je sa strahom, dobro je znao koji je njezin kostim, koga ona predstavlja i zashto se tako oblachila, ali kad joj je pruzhio ruku s iskrenim pogledom, njeno tjelo je zadrhtalo i stajala je pred njim jedina bez kostima, bez purpurne maske, bez svega onoga chime je na pochetku vecheri, s puno pazhnje, krasila svoju bljedu put.

Uglavnom u pochetku malo tko se buni

Da li se Flea shunja na pochetku ove pesme da li vam prilazi... woh woh woh woh woh woh what for?..

35 Oh, kada bih imala u pochetku duhovnika ne bih propustila tolike Bozjje milosti.

Na kraju 6. i na pochetku 7. razreda. bilesmo si naj frendice.. barem ya tak misym... i ona je josh uvyek kulj.. i nam nikay protiv nye...

Ali, na poduchju duhovnosti biskupima tje trebati tezji krizj, kako bi spasili narod i kako bi progledao pred optjom kataklizmom sliepila i nenaravi, jer su hrvatski politichari i nazovi struchnjaci glasovali protu svojoj saviesti (poltroni), dok to nie bio sluchaj glede piramidama hrvatskih predja (nie bio u pochetku)

U pochetku taj status su imala samo ljudska bicha, za njih je bila napisana " The Declaration of Independence ", one poznate rijechi: " We The People....... ".