Dok te caca ne uzdrzava ja sanjam o tvojoj motki, dobro je dok sanjam jer kad mi udje odma pocinjem da se tebi klanjam, ali kad postanes teret za cijelu zajednicu kao sto sam ja radodajko i, najeb.li ste me brajko.....

... jednom prilikom su mi rekli da neznam voljeti... govorili su mi da nikad ne pocinjem voljeti onoga koga nesmijem... znala sam da da je za mene zabranjeno voce, ali upravo je zato bilo najslade Lubav pocinje pogledima, traje poljupcima a zavrsava suzama... i nasa ljubav je kao i vecina ljubavi na daljinu polako pocela gubiti svoj sjaj i tiho nestajati... kazu da ne trazis savrseno da bi voljela nego da bi ga savrsenim ucinila svojom ljubavi... pomislila sam da je to krivo, da nema mana... upravo da je savrsen i da sam ja ta koja ga nema u cemu poboljsati.Shvatila sam da moje mjesto nije uz njega, ali moje srce nije htjelo daleko od njega i nije moglo zavoljeti drugoga.Daljina je stala izmedu nas... zbog daljine ljudi tuguju, placu... ali onome tko voli daljina nista ne znaci zao mi je sto samo ja tako mislim... ili sam barem nekada mislila Ljubav ne sastoji od gledanja jedno u drugo... nego gledanja u istom smjeru.Nikada nije pogledao zamnom... niti mario za moje osjecaje... dala sam mu ljubav... a zauzvrat sam ostala sama... kao kap rose usred bijela dana...

Da li bi pomoglo da pocinjem uzimati taj Levemir?

Najgore je sto se ja iznutra pocinjem osjecati krivo sto to zelim, na neki nacin, a znam da ne bi trebala i da su te potrebe normalne...

Mislim da pocinjem s nekim imenom Protectur Humble, ali to tek maglovito sjecam i ne znam da li je to tocno...

Pocinjem u Vijetnamu s jednom putnom druzicom.

U vezi sam s momkom vie od godinu dana, i toliko i zivimo skupa, svi su bili protiv nase veze, moji su meni branili a njemu njegovi, dosta smo daleko bili udaljeni, borili smo se protiv svih da bi bili skupa, na kraju me zvao k sebi u Zg da zivimo skupa, jer nam je to jedino bilo rijesenje.Patili smo dosta jendo za drugim, ovo mi je prva ozbiljna veza i najduza a tako i njemu.Ja sam napustila sve svoje, i dosla tu gdje nikog nemam, nit poznajem, ni dan danas nemam prijatlejicu: (Puno toga smo prosli skupa, i puno s evolimo, al ja postajem ocajna i pocinjem luditi, i pucati... Postala sma ljubomorna iako nemam povoda za to.Otkad sma tu dosla stalno sam u kuci, nemam prijateljice, samo radim, i on mi je u glavu, on je prestao izlazit zbog mene d anebih ostajala sama doma, a on se provodio.Nemam s kim ni popricat ni nista, i to me izludjuje, ja pucam psihicki, i zao mi je njega... U zadnje vrijeme non stop ga napadam, bojim se da kad treba otic negdje van na pice da c eupoznat neku curu i mene ostavit, a najvose se bojim da ako izadje van negdje i napije se da ce me prevarit, oboje mastamo o buducnosti, i slazemo se lijepo sve dok ja ne pobudalim i ne pocmem ga napadati.Kad se posvadjamo puno ga povrijedim, on pocme plakati, sve i svast amu kazem a najvise odi drugoj curi, ako nisi sretan samnom nadji si drugu, sta cu ti ja u zivotu itd itd... ti mene ne volis bla bla bla... I mnogo toga jos... Psihicki mislim da sam pocela pucat, volila bih da sam opustenija, al neznam kako da se smirim, nikad mi nije dao povoda za ljubomoru, naprotiv, bori se za mene kao sto nikad niko nije.... Zao mi ga je d aga gledam kako prakticno nigdje nesmije izac van da se mi nebi svajdali i da ga ja nebih napadala.Volm ga puno, i sve bih dala za njega, al bojimse te jebene prevare pogotovo ako se napije, i da ce unistiti sve sto imamo lijepo i da ce nam doc kraj jer nijedno nebi nikad oprostili prevaru... Molim vas pomozite mi, jer nemam kome da se obratim: (:

ili pocinjem i jagubiti razum, pa ne kuzim da smo mi tu da bi moderatori moderirali nas, a ne da forum postoji da bi forumasi diskutirali o cemu im srce pozeli: cerek:

pocinjem raditi vjerojatno iduci mjesec, vec me ceka 10 klinaca, a predavat cu vjerojatno i solfeggio. to me veseli i vise od violine, jer obozavam sve te pjesmice, crtanje violinskog kljuca, notica i to... jedva cekam.

Nikakvo preslagivanje i zidanje poreza.Tim vise sto mi nikako nismo medju zemljama sa vrlo jeftinim " labour costs " (da ne pocinjem o suludom tecaju kune i (npr. kavi koja je na moru u sezoni na razini one u Cannesu ili jos skuplja). Krajnje je vrijeme da demagozi vec jedanput gomili kazu istinu: prvo se treba zaraditi da bi se moglo i unaprijediti zdravstvo, skolstvo, znanost i socijala i to iskljucivo od - zaradjenog, A ne nikako od zaduzenog ili novca dobivenim rasprodajom terena i resursa.Mediokritetima i sljakerima ne treba podilaziti.

Sto vise citam i gledam o ovom uredaju to mi se vise svida i pocinjem dobivat zelju da moj dragi iPhone zamijenim za njega.

Pocinjem s necim drugim, iako ovaj blog ostaje, kao spomenik na zadnjih skoro godinu dana mog zivota, spomenik na tu godinu u kojoj se toliko toga promijenilo, nezamislivo..

ja sam prije 3 god bila na ovoj dijeti i vjerujte mi da je pomogla i prvu godinu se kilogrami nisu vracali ali poslije se nalijepise ko ludi tako da evo od sutra pocinjem ponovo i od svih koje sam probala ova je bas ono za svakog podnosljiva zato sretno svima ko pocinje od sutra

Pozzzdrav ja od danas pocinjem drzati dijetu, pa ako mi neko moze poslati knnjigu bila bih jako zahvalna... i 2 pitanja, mogu li se jesti virsle grilovane za dorucak i smijem li s vremena na vrijeme popiti pivo ili vino

Story i koincidencija i cijela The Book of my Life od Stinga vode me tome da za sve imam pricu i pocinjem vjerovati u slucajnosti

Pocinjem vjerovat u to da kad dodjem pred zatvorena vrata sve sto trebam je stisnut kvaku i otvoriti nove prilike i pamtit dane po tome

i shvatila sam da se zapravo panicno bojim toga da je nekome stvarno stalo do mene - i da mi je lakse dok su te stvari na casual nivou (koliko god zeljela _intenzitet_) - mirno more umjesto olujnog i te analogije.. kao, lakse je podnositi vjetric uz kojeg mozes kolko tolko obavljati svakodnevne stvari od oluje koje zapravo sve ostalo ucini poprilicno nevaznim.. ali.. ali - zelim oluju, jer ista je prica - kao sto ne mogu osjecati blaze, laganije od onog koliko je osjecaj stvarno jak, blago i lagano zapravo nije dovoljno (i podivljali puls i nemir i nervoza i panika i opce groznicavno predinfarktno stanje koje traje i traje - nikada mi nece biti drugacije, ali ako se na trenutak zanemari panika, osjecaj je.. hmm, da..).. i mislim da konacno pocinjem shvacati sto zelim, sto trebam i zasto stvari nisu valjale - i onda sam osjecala zasto ali to nisam mogla objasniti - jednostavno nisu bile _dovoljne_ i mislim da sam u svom pokusavanju sredjivanja same sebe po specifikacijama koje mi nisu bas odgovarale ali sam mislila da nemam izbora izgubila iz vida pravu perspektivu i cak pomislila tu i tamo da bih mogla napraviti taj neki kompromis - i to je bilo ono sto je rusilo svaki temelj koji sam bila postavila, jer se kosilo sa previse onoga sto sam bila, sto jesam i kao da sam istovremeno pokusavala napraviti dva pomaka u totalno suprotne strane

Zagreb, Salzburg, Munchen, Zagreb, Ljubljana, Zagreb. pocinjem iznova cijeniti ljude koji nemaju auto. mislim da cu iducih dana i ja cipelcugom...

tko bi rekao da je biti u mojim godinama tako dosadno. to je zub vremena. moj otac je svojedobno rekao " ako imas iznad 40 i ujutro se probudis da te nista ne boli, vjerojatno si mrtav ". mene je to zadesilo malo prije 40 (puno prije, u biti). jer sam vec 4 dana u krevetu i imam temperaturu, uskoro cu iskasljat lijevi bubreg od siline kaslja, a o nosu i glavobolji da ne pocinjem. bas se osjecam kao stara frajla. a danas sam trebala ici na prvi trening. i pocastit ekipu za rodjendan (ja i frend skupa). mozda se jos nafiksam daleronima, maxfluima i inim glupostima koje su vjerojatno cisti placebo, ali znaju pogoditi, i zaletim se makar pozdraviti.

pošto se bavi umjetnošću, jako pazim na papir...:) ne radim nepotrbno puno skica (mislim dva poteza pa ako lose ispadne da bacim) nego radim male skice. žao mi je stabala a sada pocinjem i reciklirati papir (na svoju ruku, u kućnoj radinosti) i to koristim.. ne bacam po ulici smeće. to mi je užasno. ravno tome ka da pljunem čovika u lice

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Kao prvo pocinjem od sebe vecernjaku bi tzrebalo zabraniti na ovkve rubrike uopce postvljati komentare pocinjem od sebe svasta se püiose u pojedninim komentrima a zalosti nikad dosta.

Kako je to rekao posjetitelj BBC: Pocinjem misliti da im sajt uredjuje automatski proces koji svaki dan generise clanak tipa " Danas je na sondi X, kvadrant Y nastavljeno sa radovima na Z.

Dosadilo mi vise citati i o hrvatstvu i srbstvu o politicarima i Gotovini,, ja se mucim da zaradim koju kunu za svoju djecu,,, a ove prepirke i gluposti nezelim vise citati,,, novine pocinjem citati za jedno 2 - 3 godine kad se prestane pisati o herojima i nekim ludjacima,,, Majko mila dokle smo dogurali,, sramota.

Pozdrav svima ja sam od danas na dijeti i pocinjem polagano sa vjezbanjem pa vam se javi kakvi su rezultati iskreno meni je u interesu skinuti 12 kg

postovanje.imam pitanje za rovera 214 1.4 16 v 76 kw 98 god. problem je u tome sto kad radi na leru kao da kasljuca i hoce da se ugasi pa sa hiljadu obrtaja sam skace na 1100 - 1200, i ugasio bi se i nebi.do posla mi je strasna guzva pa cak nekad znam u prvoj da predjem i po 3 - 4 km, jer je nemoguce ubaciti u 2. tad u 1 pocinje da trza u trenutku kad pocinjem da ubrzavam, u ostalim brzinama je sve ok.kazu da je motor zagusen i da odem na auto put sa gorivom od 100 oktana da ga malo stisnem i produvam.a isto tako kad ubrzavam u prvoj kad krene trzanje cuje se neko kleptanje isto kao neki nosac al oni su ok.proslu zimu sam stavio nove svjecice i filter goriva.to mi se desava odprilike od februara ove god. sta bi mogao biti problem, nadam se da nije nesto veliko, vecina kaze da bi mogao biti motor zagusen.molim vas za odgovor.unaprijed hvala i pozdrav za vas iz sarajeva; -)

a da se pokrene PRIJATELJI BAHREINSKOG NARODA, saudijskog narada. sve vise pocinjem da razumem anti americke teroriste prikaži cijeli komentar

- ' ' Ali neeee, narasle su mi noge a ja hocu tanke noge; dupe mi se izmisicavilo, ja volim malo dupe; previse mi se ocrtava triceps; pocinjem da licim na gimnasticarku a zelim da izgledam kao Bikini model

... jos jedna novo-stara zivotna prica... pocinjem sve iz pocetka... drugi grad.. drugi zrak... poneki isti ljudi... vidjet cemo sto je sad iza ovih vrata... pozdrav dragim ljudima i svima dobre volje i onima koji misle na mene...

to mi je najdraze jelo ikad, a mami ne ispadaju socne, i ukusne kako ja volim.. ubrzo selim sama, pa se u te pothvate pocinjem sama upustati imate kakav recept, tajni sastojak, savjet.. ista?:)