Da i ovoj priči podarimo lice, posjetit ćemo moj omiljeni lik: pravoga rimskog učenika. Sina oslobođenih robova čiji je spomenik i dalje u centru Rima.

I mi koji mu podarimo život ćemo biti njegova desna ruka... i vladati svijetom sa njim.

Da damo života hladnom tijelu, i podarimo vječnu ljepotu.

I tu smo stali na taj crveni signal što je bilo parkirano ispred nas... zaustavio se kamion pun kokoši i mnoštvo tih kaveza, do drveta i mi smo odlučili da ih oslobodimo, da im podarimo slobodo.

Došli smo da ti podarimo mir.

Dopusti nam da podarimo tvom sinu mir i èast koje je zaslužio.

Randalle, podarimo mutantima njihovu slobodu.

Nitko od nas nije spominjao imena naših mrtvih najmilijih, i ovaj čin poštovanja, nam je dopustio da živimo u miru, i da podarimo svoja srca jedno drugom.