Bez pretenzija da napišem ozbiljnu analizu urbanih protesta i zaključka njihovih značenja, pokušat ću uvodom o podijeljenom Zagrebu (jer su nam te podjele bliže i čitkije) uvesti u temu o metodama urbanog razvoja (tj. klasno-geografske segregacije) Istanbula, kako bih podcrtala da su upravo urbanistički planovi i komodifikacija stanovanja i prostora poslužili kao najjači od mehanizama moderne polarizacije grada i kako upravo pobune zbog prostora mogu rezonirati širokom spektru onih koji u gradu žive jer samo je jedna klasa pobjednik neoliberalnog grada, sve ostalo je pitanje koliko će to postati očito i neizdrživo i generirati otpor unutar svih onih koje ovaj grad vrijeđa, isključuje i eksploatira.