bili smo djeca na dvorištu bilo je rano jutro i on je rekao dođi imam ideju pošao sam za njim iza bijele zgrade došli smo do jednog mravinjaka rekao je prokleti mravi i nogom je krenuo razarati mravinjak osjetio sam kako zemlja podrhtava okolne su se kuće počele urušavati kao kule od karata on je bijesno psujući gazio mrave što su panično bježali nastojeći spasiti bijele larve u potpunosti je bio u svojoj ekstatičkoj mržnji onda je iz džepa izvadio bočicu acetona poprskao ih i bacio šibicu oko nas su potrčale medicinske sestre u plamenu stišćući nejač u naručju i oko nas su gorjele zgrade koje nije srušio potres zatim je stao i zadovoljno promatrao pomutnju koju je izazvao dođi, rekao je znam gdje su pčele ružan je ovo svijet mogu zamisliti milijun boljih i ljepših svjetova rekao je i treba ga uništiti umilno mače tijesno mu se privilo uz nogu nježno ga podragao a zatim mu je zavrnuo vrat bio je stariji i ja tu nisam mogao ništa nisam ga mogao spriječiti u naumu mogao sam samo ne sudjelovati to je jedino što se može odbiti sudjelovati u njihovoj igri rekao sam idem kući crtati plačipičko doviknuo je za mnom