Kao primjer pravog učenika što ga se opazilo na tog podrazini, možemo napomenuti jednog od posljednjih sljedbenika neoplatonskoga sistema, čije ime nam se na sreću sačuvalo u preživjelim zapisima onoga doba.

Kako može do izvjesne mjere da gleda prošlost kojom je prošla, duša je na toj podrazini svijesna sebi svrhe i sustava evolucije, ona zna da se nalazi na radu oko razvitka same sebe, i prepoznaje stanja fizičkog života kao i onoga poslije smrti prolazeći njima u svojim nižim posrednicima.

Dok u ranijem dijelu svog života na toj podrazini ne uspijeva uvijek da načini da niži um razumije temelje principa koje mu duša usaduje, ipak joj vrlo odmjereno uspjeva da izvije utiske, i tokove apstraktne ideje kao što su istina pravda i čast, koje postaju neopozivim pojmovima što vladaju u nižem mentalnom životu.

Ako je misao upravljena isključivo na visoke objekte, njezine vibracije mogu biti i suviše finoga karaktera, a da se uopće mogu izraziti na astralnoj razini, ali kad djeluju na tu nižu tvar, čine to sa dalekosežnijim učinkom nego li one koje su stvorene mnogo bliže njezinoj podrazini.

Kad to vrijeme dođe, naći će se na višoj podrazini od ove, a niži zemaljski život ne će im više da bude potreban; no za sada mislimo o manje razvijenoj većini koja još tapka po mraku, pružajući svoja zahvatna sredstva kao ticala u ocean života ličnosti što same su na nižim razinama života, iako za sada nisu uopće svijesni sebi da su te ličnosti sredstva pomoću kojih se oni hrane i napreduju.

Stupanj svjesti na nekoj određenoj podrazini ne podlježe istom zakonu.

No, njegova svijest nije u toj materiji, tijekom ove inkarnacije, ni u kojem slučaju funkcionirala, a budući da tu naviku ne može odjednom polučiti, čovjek će ostati na toj podrazini dok se neraspasne njegov udio u njezinoj tvari, ali u nesvjesnom stanju, tj. on će tamo spavati za vrijeme svog boravka, i zbog toga ostati nedodirnut mnogim njenim neugodnostima.

Tako vidimo da će naše zadržavanje na bilo kojoj podrazini astralne razine biti točno razmjerno s količinom njezine tvari koja se nalazi u astralnom tijelu, a ta količina opet ovisi o životu koji smo živili željama kojima smo udovoljavali.

Ona Ijudska bića kojih se nalazi dok su vezana o fizičko tijelo, da se kreću potpuno svijesno i razvijaju svu aktivnost svoju na toj razini, ova su bez razlike ili Adepti i njihovi posvećeni učenici, jer dotle dok Majstor ne pouči svog učenika kako da upotrebljuje svoje mentalno tijelo, neće on moći da se slobodno kreće niti na njezinoj najnižoj podrazini.

Za vrijeme ovoga dugog razdoblja evolucije, uzeće na sebe sve moguće kombinacije tvari od triju arupa podrazina, a na kraju vratiće se atomskoj podrazini svakako ne onakovoj kao što bijaše prije, već noseći u sebi latentno sve moći koje je stekla.

U slučaju prvoga carstva, njegov najviši pododjel odgovara prvoj podrazini, dok se od druge i treće svaka od tih podrazina dijeli u tri dijela, te je svaki pojedini predio prebivalištem jednoga elementarnog pododjela.

Drugo caratvo prostire se nižim nebeskim svijetom, i njegov najviši pododio odgovara četvrtoj podrazini, dok se peta, šesta i sedma podrazina dijele svaka u dvoje, da se prilagodi ostatku.

Na pr. nekoga istaknutog materijalistu koji je vrlo dobro poznat sa jednim našim članom, otkrio je nedavno naš prijatelj na najvišoj podrazini astraine razine, gdjep se okružio svojim knjigama i nastavio svoje studije, kao što bi to činio na zemlji.

Buđenje na najnižoj podrazini astralne razine događa se u pravilu samo onima, čije su želje bile grube i okrutne, kao kod pijanaca, bludnika itd.

Običan čovjek će se vjerojatno kratko zadržati na toj sedmoj podrazini.

Ali ako su njegove želje i misli upravljene uglavnom na svjetovne stvari, on će se zadržati, također, na šestoj podrazini na mjestima i s ljudima s kojima je na zemlji bio u najužoj vezi.

Razlika između takove predanosti i religijskoga osjećaja koji se izražava na drugoj podrazini astrala leži u činjenici št je predanost osjećaj posvemašnje nesebičnosti (čovjeka koji to osjeća se ništa ne tiče, kakav ce biti rezultat njegove predanosti s obzirom na njega), dok drugi uvijek nastaje iz nade ili želje, da se pomoću njega steče neka korist tako da na drugoj astralnoj podrazini takav religiiski osiećaj kakov tamo djeluje, uvijek sadrži element sebičnoga dobitka dok predanost koja uzdiže čovjeka do šeste podrazine nebeskoga svijeta, posve je slobodna od svake takove zaraze.

Nekoliko će primjera o slučajevima koje se opazilo na toj podrazini možda jasnije pokazati te razlike, nego li jednostavno opisivanje.

Preminuli može na svojoj podrazini na kojoj funkcionira, s istom lakoćom odletjeti do Australije ili bilo kuda kamo ga odvedu njegove misli.

To pravilo, koliko znamo, ne trpi iznimke, iako je prirodno da se na bilo kojoj podrazini može naše svijesno djelovanje unutar izvjesnih granica, kako skratiti tako i produžiti našu vezu s njom.

Kod ovog drugog je veza njegovih želja prema zemaljskom više ili manje olabavljena i vjerojatno se već riješio najgrubljih čestica svog astralnog tijela; on će se zbog toga naći na šestoj ili petoj podrazini astralne razine ili čak i više.

Veliki dio najgrublje astralne tvari drži se još za personu i ona će se zbog toga zadržavati na sedmoj, najnižoj podrazini te razine.

U nižem nebeskom svijetu nalazimo grupne duše kojima pripada golema većina životinja, a na trećoj podrazini su kauzalna tjelesa od prilično malo članova toga carstva koji su se već individualizirali.

Možda je ta predodžba jednostavnija, iako u mislima svojim stanemo da promatramo sve to presizanje odozgo umjesto odozdo, i pokušamo da si predočimo, da ćemo na toj najvisšoj podrazini naći primjerenu tvar, koju oduhovljuje i oživljuje energija što se prelijeva kao svijetlo odozgo sa razine koja leži još iznad mentalne.

Na trećoj podrazini kao i na najnižem dijelu druge, svijest mu je o podrazinama niže njega još nejasna, a njegovo djelovanje u misaonom obliku vrlo instinktivno i automatsko, ali čim stigne na drugu podrazinu njegov pogled ubrzo postane jasniji, i on s radošću sebi predočuje misaone oblike kao velikle kojima može da izrazi veći dio sebe u izvjesnom smjeru, bolje nego što bi to mogao putem svoje Iičnosti.

Sva ta Kauzalna tijela ispunjena su živom vatrom što se spušta sa viših razina, pa ona, u obliku kugle, izgledaju povezana titrajućom niti intenzivnog svjetla, živo podsjećajuči na riječi iz stihova knjige - Dzyan - (najstarija knjiga postanka), " Iskra visi iz plamena na najfinijoj niti Fohata "; kako duša raste i postaje sposobna primiti sve više i više iz neiscrpnog oceana Božanskog duha koji se izljeva putem te Niti (Monadička nit) kao kanalom, ona se širi i pruža veći prolaz bujici, sve dok se na sljedećoj podrazini bude mogla izraziti kao vodena crpka koja povezuje nebo i zemlju; još više, ona kao da je i sama kugla kroz koju struji živi izvor sve dok ne bude izgledalo kao da se Kauzalno tijelo stapa sa svijetlom koje protiče.

Stupac ima također punu širinu na najnižoj podrazini mentalne razine, ukazujući na to da je čovjekova sposobnost razmišljanja potpuno razvijena, bar što se tiče te razine.

Tako se međutim ne događa, jer u takvom slučaju, kako smo mislili, čovjek bi se osvijestio na šestoj podrazini, gdje bi se našao u društvu s onima koje je toliko ljubio, u najvišem obliku predanosti što ga je mogao razviti.

Jedno od prvih bića, na koje su istraživaci naišli na toj podrazini, daje tipični primjer njezinih stanovnika.

Ta najniža od arupa podrazina je najnapučenija od sviju krajeva s kojima smo se upoznali, jer ovdje je nazočno gotovo svih 60 milijardi duša za koje se kaže da su zauzete u sadašnjoj ljudskoj evoluciji sve osim razmjerno malenoga broja onih što mogu da djeluju na drugoj i prvoj podrazini.