Oduševljen atraktivnoš ć u i funkcionalnoš ć u Tschumijeve gra đ evine, autor smatra kako je tim rješenjem arhitekt nedvojbeno znala č ki napravio posao, ali možda s isuviše profesionalizma, a premalo srca, Nijemac Till Wöhler piše o Povijesnom muzeju Ningbo u Kini koji je arhitekt Wang Shu metafori č ki re č eno osmislio kao planinu gdje narod može prona ć i svoju kulturu, doslovno projektiraju ć i formu objekta koja podsje ć a na uzvisinu.

Ja s crnom ofarbanom, gljiva kacigom, kojoj se boja po č ela ljuštiti, pa se vide tragovi nekadašnje crvene boje, pa cijela kaciga podsje ć a na oklop buba-mare, crne sun č ane nao č ale (zakapane kišnim kapima i srebrna kabanica, crne tenisice (nogu sam jutros uganula i nisam znala koje bi druge cipele uop ć e mogla obu č i do tih starih tenisica)... definitivno sam primjer: " e ovak se nemojte pojavljivati u javnosti " u svakom slu č aju, toplije vrijeme i sun č ano više pogoduje vo ž nji motorom, a kada imam svoju kacigu, onda zna vo ž nja biti i više nego ugodna, ali to nije bio današnji slu č aj-smrznula sam se i prokisla bez obzira na kabanicu i kacigu.

Ve ć ina posjetitelja sajma, kako je kazala jedna spisateljica, podsje ć a umnogome na posjetitelje neke izložbe šetaju izme đ u štandova, razgledavaju i listaju knjige, a tek se rijetko late i nov č anika.

Odjednom su osvanula č ileanska lica, lica mog djetinjstva i mog mladenaštva, svuda naokolo, u potocima, okružuju me Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Marsovci, Č ileanci koji besposleno tumaraju s jednog kraja aerodroma na drugi, koji o č igledno nije Pudahuel, iako je na trenutke podsje ć ao na njega, zatim Č ileanci koji su do č ekivali putnike i koji su mahali bijelim rupcima, pa i oni koji su plakali (to je sasvim uobi č ajeno, koliko se sje ć am Č ileanci dosta pla č u, katkad bez razloga, a katkad i preko volje), i Č ileanci koji su se hihotali kao da je kraj svijeta, i kao da su samo oni bili toga svjesni.

Prikaz konja u trku kroz polje koje sugeriraju horizontalne linije podsje ć a na spiljske, odnosno primitivne prikaze životinje.

U tom su dijelu zbirke pjesme koje u izrazu jako podsje ć aju na Lorcu.

I malo me podsje ć a na vrlo

Dramaturgija pak filma prili č no je banalna i podsje ć a na onu meksi č kih sapunica, što je i glavni nedostatak filma.

Na njezinu mjestu podignuta je nova crkva s monumentalnim stubištem, koja izgledom nimalo ne podsje ć a na prethodno zdanje.

Autor predgovora Ivica Lu č i ć podsje ć a: U tom sukobu nije ispaljen ni jedan metak, a nije stradao ni jedan vojnik, niti je bilo civilnih žrtava.

Podsje ć aju me sasvim prijateljski: ho ć u li uop ć e imati dovoljno materijala za planirani prostor ove reportaže?

Uostalom za vještice pri č a o Macbethu je komedija, ali je za nas pri č a o svršetku svih povijesti, pri č a okovana crno-crvenim demonskim kostimima i zarobljena metalnom scenografijom, gdje prikazani svijet spaja u isti č as egipatsku bezvremenost, zale đ eni trenutak škotske povijesti s prizorima koji podsje ć aju na slike iz ratova zvijezda.

Osim što upotpunjuje bogatu diskografiju ZJK-a, koji je, s povremenim kasnijim okupljanjima sastava, trajao od 1959. do 1967, CD podsje ć a na iznimne trenutke njegove karijere koja je imala me đ unarodni karakter: zahvaljuju ć i izvrsnosti, prepoznatoj diljem svijeta, ZJK je naš jedini jazz-sastav č iju su karijeru vodili inozemni menadžeri njema č ka agentura Fritz Rau što je rezultiralo brojnim turnejama i snimljenim albumima.

Stoga nas duhovi Shakespearea i Verdija zaustavljaju u natražnim koracima sadašnjega, podsje ć aju na topose ovoga prostora i perspektive gledanja kako ih je opisao Danijel Dragojevi ć: Ali zaboravlja se da je Split kao grad od svog po č etka mislio zemljom, podzemljem.

Selemov i Verdijev Macbeth na scenu splitskoga HNK donosi spoj mitskoga glazbenog jezika Mediterana s krvavom dramatikom elizabetinskih, a zapravo senekijanskih drama, donosi spoj koji podsje ć a na jeku raznorodnih arhetipskih glasova.

Njegova izjava, ja naslikam sliku, a onda, ako me na nešto podsje ć a, tako je nazovem, zna č i da je bio slobodan u pristupu, da ga je vodila linija, kompozicija, doživljaj, bez obzira na realnost prikaza.

Podsje ć am da su sve velike asocijacije u kulturi, uklju č uju ć i i ITI, pod kišobranom UNESCO-a i imaju svoje urede u Parizu.

Naime Pijana no ć 1918 izvedena je ispred današnje Meštrovi ć eve galerije, a nekad ku ć e Ivana Meštrovi ć a, koja je sagra đ ena u razdoblju od 1931. do 1939. Naime, ta monumentalna gra đ evina koja podsje ć a na sam Vidovdanski hram, ali i na sve hladne, jezovite i monumentalne cezaristi č ke gra đ evine europskih totalitarizama, bila je idealna scenska pozadina predstave, ali je isto tako bila višestruko aluzivna jer se dramsko lice Miroslava Krleže pred tom kulisom pokazalo kao slijepa pjega Vidovdanskoga hrama, ili još i više vidovdanskoga mita.

Zasigurno mladi junak imenom Ivor, koji je prevodilac ali potom i prijatelj protagonista Richarda Richtera, č ak i opisom podsje ć a na vas.

Misli su oduhovljeno sažete i strukturirane u kra ć e forme od kojih neke oblikom podsje ć aju na haiku, pro č iš ć ene i paradigmatski jasne.

Zbirka se intertekstom poziva na biblijsku motoviku (Job, Mojsije), sintaksu, ali i na njezin verset, koji duljinom stiha podsje ć a i na Whitmanova iskustva.

Podsje ć am, jer smo legalisti i moralno dosljedni, da postoji niz rezolucija Europske Unije i me đ unarodnih konvencija i UN-ovih rezolucija koje osu đ uju negiranje bilo kojega zlo č ina protiv č ovje č anstva pa i komunisti č kih zlo č ina tijekom Drugoga svjetskog rata.

Tema je vru ć a, nadahnuta provalom nasilja i kriminala, ali joj je pisac uspio udahnuti životnu uvjerljivost, tako da pri č a, slikaju ć i mehanizme koji pokre ć u i vrše zlo č in, jezovito podsje ć a na tamne strane zbilje ovih prostora.

Pri č a Ivane Šojat-Ku č i u Unterstadtu polazi od nekih realnih, povijesnih č injenica o sudbini osje č kih Folksdoj č era od po č etka do kraja 20. stolje ć a (propuštaju ć i ih kroz filtar tri velika rata i pet razli č itih država); u jednom sloju ta pri č a ispunjava i funkciju podsje ć anja na strahote koje su se željele zabašuriti, prepustiti zaboravu.

Podsje ć a na slabosti i pogreške, a ponizno se klanja.

Zrcalna drama, premda naizged filmski mozaikalno razlomljena i montažno strukturirana, odjekuje tišinom u kojoj se osluškuju glasovi, duše i duhovi, neobi č nim spojem podsje ć anja na bolne situacije iz Shakespearea i Č ehova.

Ta me dihotomija podsje ć a na osobne paradokse Syda Barretta, Kurta Cobaina, ili Jeffa Buckleyja, onako kako ih ja shva ć am, na to da vas popularnost i uspjeh mogu istodobno i privla č iti i gaditi vam se... neki ljudi to nikako ne mogu uravnotežiti.

Prvi ciklus Č ovjek sanja ranu, rana sanja č ovjeka neodoljivo podsje ć a na odnos snova, jezika i nesvjesnog u psihoanaliti č kome lakanovskom tuma č enju: kako je nesvjesno strukturirano kao jezik te su u snovima na djelu isti mehanizmi zgušnjavanja i pomicanja koji stoje u temelju jezika u smislu djelatnosti i djelotvornosti metafore i metonimije, Okrutnost u tom smislu karakterizira eksplicitna metafori č nost i implicitna metonimi č nost, a ta temeljna na č ela najbolje se o č ituju u izmjenjivanju pjesama koje iskazuju ili disociranost subjekta ili njegovu prividnu cjelovitost.

Koriste ć i se fotografijama iz albuma obitelji Katunari ć, autorica izložbe Ingrid Poljani ć podsje ć a na Antu Katunari ć a, tog »neobi č nog č ovjeka i vrijeme u kojem je živio«, da ne bi izgubio i on bitku s vremenom, kao što je gubi stari Split.

Č ine je dvije etaže (1200 metara č etvornih), tlocrta koji podsje ć a na pužnicu ili embrio.