Sam naslov onog bloga (" Posljednji ples " prema Belanovoj pjesmi koja pocinje sa " Uuu, za najljepse oci u gradu... ") podsjecao je na stvari kojih se vise ne zelim podsjecat (rijeci dalje suvisne).

Mene je bakaric podsjecao na jednog poznatog nacistu (ne mogu se sjetiti kako se zvao), a tile je, zna se, bio glavni pa bi bio neki ekvivalent hici.

Stepinac me podsjecao na katolicke fanatike iz srednjeg vijeka.

Mene je svijet uvijek podsjecao na sahovsku plocu, a ljudi na figure kojima se netko igra...

2) ZATO jer je mene dobar filozof i (i filozofja) uvijek podsjecao na nekog koji divno zna pisati o ljubavi, koji zna sve o povijesti ljubavi, koji logikom analizira ljubav A SAM SE NIKADA NIJE ZALJUBIO tj dozivio ljubav.

Mene je podsjecao na Kramera, samom svojom pojavom, dakako, bio je premrsav, a jos kad vidite njegovu priliku morali biste osjecati simpatiju

Vas je tuzan sta sam napala Vinka, jer govori da je najbolju pornografiju uvik nabavlja (za lovu naravno) od brate mu Ive, a nije bilo mane ni malome Vinku, mada je Vinko preferira zescu pornografiju, mada je uvik, govori mi prijatelj posli pornografije kleca na kukuruzu (ko zna na sta ga je podsjecao kukuruz) i govorio najmanje 10 Zdravo Marija.Isto tako, govori mi prijatelj da ga je uvik bilo sram biti s udatim zenama, uvik bi se zacrvenija, pa je to radi od izad.Eto, sta je posteni covik.

Sjecam se kad smo se pocetkom godine prvi put nasli u istoj prostoriji, bio si sav sladak i elegantan.. podsjecao si me na nekoga no nisam znala koga..

Njegov vanjski izgled, plemenite crte lica, duga bijela brada, impozantan stas odavahu covjeka što je podsjecao na starozavjetne patrijarhe.

Bio je petak... isli smo malo po gradu... i vidimo mi jedan predivan balkon koji nas je podsjecao na romea I juliju... i klara je bila julija, a ja romeo... (a ljudi nas gledaju... hmm) I dosla je jedna teta... i rekla joj bas ste slatke.. i zaslikala nas... =)... al su slike bile mutne.. eh..

sta se tiče ivana br. 2, ne bi nikad uspilo jer te podsjecao na njega. svaki put kad bi ga zazvala imenom, sjetila bi se ovoga. to je jako tesko. a i prerano za nesto ozbiljno. mislim da si samo bila s njim da imas nekog da ne mislis na ovoga. sta očito nije uspjelo.

I dok je moj zivot u L. A. stvarno podsjecao na kakvu filmsku pricu, spustanje na planetu Zemlju, i to ne bas mekano, usljedilo je nekoliko mjeseci kasnije, kad sam zbog spleta okolnosti iz Los Angelesa preselio u Chicago

Nije bio dovoljno glumac (na politicki nacin: D) ali je govorio vrlo sigurno, vrlo dobro i stalno podsjecao na cinjenicu da upravo on sjedi u vladi (vice-kancelar i ministar financija) i navodio uspjehe svoje vlade, naglasavajuci da to nisu prazna obecanja.

Ne volim te nestali saputniku, prezirem svaki tvoj korak, prezirem sve rijeci kojima si me dobijao, prezirem sve sto si mi ucinio, prezirem te jer me nikada nisi volio njezno, prezirem te jer si uvijek imao svoj zivot, nikad nas, prezirem te jer si me uvjeravao kako na nebu ne postoji svijetla tacka, kako je na nebu samo tvoj svijet i prezirem te jer si me odgurivao, a ja sam trcala, za kim? za autobusom, ne, za tobom, prezirem te jer me nikada nisi gledao kao nekoga koga volis, emocionalno, prezirem te jer i kada si me gledao sa emocijama, prezirem te jer si me iskoristavao, prezirem te jer si dobro znao da igras svaku igru, prezirem te jer nikada nisi naucio da gubis, prezirem te jer si nasao nju istu kao ja, prezirem te sto nije lijepa, pa da znam da si dobio nesto, prezirem te sto je postujem, a ne treba nista da kazem, prezirem te sto nisam zla koliko god si me takvom nacinio, prezirem te sto si me tjerao da naucim da pokazem zube, prezirem te zbog svake suze koja je kanula na tvom pragu, prezirem te zbog Holandije i dugih kisa tamo, prezirem te jer sam tad osjetila nesto drugo prema nekome drugom, prezirem te jer sam tad zavoljela to bice koje me sad ispunjava, prezirem te jer je on bio tu kad tebe nikada nije bilo, prezirem te jer si ucinio da izgubim jedinu posebnost koja me cinila djetetom, prezirem te jer i kada ne postoji ono sto me brine, prezirem te jer sam se naucila na patnju, prezirem te jer mi je sad doslo nakon toliko vremena da isplacem dusu, prezirem te jer nemam s kim vise da dijelim nijedan sretni trenutak, prezirem te jer si sve uzeo sebi, prezirem te jer si me zvao egoistom kada to nisam bila, egoista sam bila onda kad sam te voljela, prezirem te jer si me smatrao slabom a ja pokazala najvece i najostrije zube ikada, prezirem te jer si pokazao da patis i da umijes debelo da vratis, prezirem te jer placam neciji dug, prezirem te jer nikada nisi naucio da volis, prezirem te jer nisi covjek, ti si monstrum, prezirem te jer si sadista, odvratni, najgori, sadista sa najvecim licem, sa najvecim licem dobra, podsjecao si na djecaka koji nema ni trunke zla u sebi, eto sta cini vrijeme, ludost i ljubav, nisam vidjela svojim ocima, morala sam posuditi tudje

Osjetila je njegov sladunjavi parfem u nosnicama, koji ju je podsjecao na miris behara.

Sjedio sam u hot tubu, pusio fine Kubanske cigare, miris kojih je podsjecao na jedre Kubanke koje ih rolaju (cigare) na svojim kakao-bedrima I koje se mijesaju sa finim djevojackim vonjem da bi perverzni tipovi poput mene na trulom bogatom zapadu dobijali kick puseci ih, zamisljajuci te prizore I usput I mastajuci o svojoj prohujaloj mladosti.

Nikoga nije bilo, osim neki plavi tip koji je neodoljivo podsjecao na Brad Pitta, u mladim danima

Ma neznam jel me vise podsjecao na Dalija ili Michelangela.

Uskoro je sjeo, uhvatio me za ruke i rekao: Idi, budi sretna u zivotu, nadam se da si me zaboravila, da si sretna.Nisam mogla vjerovati.Sta ti je jesi poludio? Ja vise nisam onaj isti, onaj koga si voljela, po cijele dane i noci sam na ulici, zivim sam, imam druge prijatelje.Koga? Htjela sam znati Kad mi je nabrojao mislila sam da cu umrijeti, ljudi koji su bili dno dna, prodavali su drogu, zivjeli za travu, speed, kokain i tko zna sta jos.Pa nikada ih nisi volio, jesi puko, sta ces ti s njima? Gledao je u pod... dugo jako dugo.Ja mrzim tvog brat rekao je.Molim, nisam mogla vjerovati Kad si otisla on mi je radio scene, krivio mene, rekao da nikada vise neces doc.Mislila sam da umirem.Zasto uvijek meni? Sa svojim bratom do dana danasnjeg nisam progovorila ni rijeci.I najvjerovatnije nikad ni necu.Ljubav nije prestala ni tada i dalje sam ga ludo voljela i uporno za sve sebe krivila.On je postajao sve gori, a ja sam se trudila da mu budem blizu pa sam se druzila sa istim drustvom samo da doznam gdje je? S kim? I sto radi? Proslo je 12 godina kad sam ja odlucila da bih mogla s drugim probati.Nije islo, nisam mogla a da ne mislim na njega koliko god da sam se trudila.I onda jednog dana... Cijeli grad prica dobio je puno godina koje ce provesti iza resetaka... Mislila sam da cu umrijeti, pitala sam se gdje je decko kojeg sam davno upoznala, gdje je ona maza? Gdje je onaj u kojeg sam se zaljubila.Dosao je do dna ja tamo nisam mogla za njim.U to vrijeme upoznala sam decka koji me toliko podsjecao na njega, njegove oci, glas, njegove sale, toliko toga.bio mu je i prijatelj, mislila sam da necu uspjeti, nije fer u drugom njega traziti.prolazili su dani ja sam se navikavala, zavoljela ga.Nisam ni pomislila sto cu doznati kad mi je jedan dan zazvonio mobitel.Prijateljica me zvala: Ej sreco izasao ti je van Ostala sam bez rijeci... Moj decko je stajao iza mene i pitao me: ljube sta je bilo? Tiho sam rekla: Izasao je Nikad necu zaboraviti taj pogled, to pitanje: Hoces li me sada ostaviti zbog njega? Bilo je to najgore pitanje koje mi je netko postavio.Naravno da necu rekla sam.I nisam.On je izasao, nije mi bilo lako, pokusao je pricati, miriti se ali nisam popustila.Naucila sam kako je kad nekog povrijedis i nisam htjela to ponovno uciniti.

Zanima me koliko ima ljudi ovdje koji su jednostavno pozeljeli zaigrat neke stare naslove, meni je to sve nekako palo na pamet, sad kad je izasao Street Fighter 4, i uzeo sam ga samo iz razloga zato sto me je toliko podsjecao na Street Fighter 2, pa sam se prisjetio kako sam to volio igrat kad sam bio mladji, odnosno i drugi stari naslovi, pa cak i oni sa C64, od kojih su mi favoriti Maniac Mansion i nastavak Manic Mansiona, Day of the Tentacle

A Skopje.... imala sam osjecaj da sam u nekoj full komunistickoj zemlji jer pogled na zgrade me samo na to podsjecao...

SuSE nije bas radio kako treba, a i podsjecao me previse na Windowse.

Radnici nisu bili bas nesto popularni, jer je sam naziv podsjecao na bivsi, odbaceni sistem.

Mene je Zagreb sto sam vise izbivao iz njega sve manje podsjecao na europsku metropolu a vise na azijske gradove poput Tbilisija.

Matriks je ok, no kaj mu je trebao onaj govor Morphyusa, podsjecao me na Busha: flop:: flop:?

Onaj admiral (?) Ross me podsjecao na Siska (na kraju kad je pricao s Bashirom).

Dirigent Omri Hadari, koji me je za citavog koncerta podsjecao na madjionicara sto, presavijajuci se u pojasu, izvlaci i ono nemoguce iz svakog instrumenta, iz svake glasne zice, pritrcao je svom podiju i poskocio na njega.

Ja isto ne brojim, ne da mi se toliko okupirati time, samo bi se podsjecao da sam bio pusac

U Interu nije pruzio postene partije, u Realu zabije poneki gol, jedino je u dresu brazilske reprezentacije podsjecao na onog Ronalda

Obozavam one Vuletove klavijature, ludog Delcu koji me u tom periodu, nesto i nakon haos koncerta na Bjelavama, sa svim onim mlataranjem rukama, plesom, podsjecao na David Thomasa.