Radi i kao urednik za nekoliko časopisa (Atelier, Poesia, Ore piccolo).

Od 2006. do 2007. godine bio je talijanski član za Umjetnosti američke akademije u Rimu. 2009. godine osvojio je nagradu Cetonaverde Poesia.

Nakladnik je Lumme Editor iz Sao Paula, a knjiga pod naslovom " Poesia reunida " predstavljena je brazilskoj javnosti i brojnim hrvatskim iseljenicima u dupkom punoj auli avangardne Casa das Rosas u središtu Sao Paula.

No svatko tko je držao u rukama makar jednu od njegovih brojnih zbirki pjesama (Brod u boci, Poesia e canto, Arsen, Zagreb i ja volimo se tajno, Pjesnik opće prakse itd., itd...) to je morao znati.

Sudjelovao sam zajedno s njegovom udovicom Annie Le Brun u São Paulu u Casa das Rosas na predstavljanju knjige Poesia Reunida, kao prve kompletne knjige prijevoda na portugalski nekog hrvatskog pjesnika.

Pored ostalog, objavio je sljedeće antologije: La poesia macedone (Siena, 1965.), Narratori macedoni (Siena, 1967.), Canti popolari macedoni dal Medio Evo ad oggi (Milano, 1971.).

Uma antologia da nova poesia portuguesa (90 - te i sada.

Cruiseri Sinfonia, Orchestra, Musica, Poesia i Opera u Dubrovniku će ostvariti 72 uplovljavanja, dok će Orchestra jednom pristati i u Splitu.

Švicarski program za ovu godinu te za sljedeće na hrvatskoj obali danas će biti predstavljen na luksuznoj novogradnji Poesia od 92.400 GT i kapaciteta 3470 putnika, a u povodu nastupnog posjeta Hrvatskoj tog plovećeg hotela.

Tako, na primjer, Costantino Nigra (La poesia popolare italiana, 1876.) i Alessandro D ' Ancona (La poesia popolare, 1879.) promicala su neke usporedbe među raznim dijalektima i jezicima čije je jedinstvo bilo djelomice temeljeno na srednjovjekovnim strambottima sa jedanaesteračkim stihovima, pjevanima napamet, što su ih izvodili narodski pjevači i dvorski pjesnici u doba srednjega vijeka i renesanse.

Osim komparativne metode koju je ustanovio D ' Ancona, Ermolao Rubieri razlikovao je tri smjera u stvaranju narodne pjesme: pjesme koje je narod izmislio za narod kao narodnu razinu, pjesme koje se stvorilo za narod kao popularnu razinu i napokon umjetnički njegovane pjesme koje je narod prihvatio kao drugi tip popularne pjesme (Storia della poesia popolare, 1877.).

Novinar Jose Pavletich, sin Estebana Pavleticha, izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu ` Poesia croata contemporanae ", koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine, Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku.

Očigledno je da su u toj razdiobi kazališta za glazbu na Âťradnje svjetovneÂŤ i ÂťsveteÂŤ veliku ulogu odigrale i recentne firentinske i prije svega rimske repertoarne inovacije: ionako je već Giovan Battista Doni u svom Traktatu o scenskoj glazbi (Trattato sopra la musica scenica) podijelio na analogan način ÂťtragikomedijeÂŤ koje se mogu uglazbiti Âťu dva glavna poglavlja, duhovne predstave i pastoraleÂŤ, 63 i u prvoj skupini isticao prije svih upravo Âť Svetog Aleksija izvanredno domišljatoga monsinjora Giulija Rospigliosija više puta prikazanog i uvijek s općim aplauzom dočekanogÂŤ. 64 Pa i Ottaviano Castelli, autor jednog Dijaloga o dramskoj poeziji (Dialogo sopra la poesia dramatica) tiskanog u dodatku njegovoj Âťšumskoj bajciÂŤ Iskrenost pobjednica (La SinceritĹ trionfante, Rim, Vitale Mascardi 1640), 65 spominjao je Âťsvete blagdane, kao što je Sveta Ursula (S Orsola) i druge rimske svetkovineÂŤ 66 među mogućim vrstama kazališnih tekstova za glazbeno-scenski teatar.

Godine 1698. u Rimu je bila objavljena Istoria della volgar poesia (Povijest poezije na narodnom jeziku), u šest svezaka, Giovana Marija Crescimbenija.

SLAĐAN LIPOVEC Slađan Lipovec (1972.) objavljivao je poetske, prozne i novinarske radove u Forumu, Homo volansu, Quromu, Sentu, na litkonovom sajtu (www.litkon.org) te na UNESCO-vom projektu Pjesnički babilon (www.unesco.it/poesia/babele).

U Ä ileu je objavio: La estetica de la poesia, La estetica del Drama, La estetica de la Novela y Axiologia Estetica.

Ostala djela o estetici: najopsežnije djelo u sedam svezaka objavljeno u Ä ileu: Tratado de Estetica, 1964; Creaciones humanas I ⠀ La poesia; s esejom Radoslava Ivelića: La poesia de Pedro Prado, 1965; Creaciones humanas II ⠀ El drama; s esejom Radoslava Ivelića: La vida que te di de Luigi Pirandello, 1966; La Filosofia de la Arquitectura, 1969; La poesia desde su esencia 1970; La muerte del arte, 1978. Na osnovama Kupareova učenja posebno na polju estetike danas se obrazuju naraštaji studenata diljem Ä ilea i Španjolske.

Prevedena je na talijanski La poesia e mia lampada.

Slijede Narodne pjesme, Pjesnikov bratić (vlastita naklada), Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenijem), Pjesnik opće prakse, Poesia e canto (Napulj), Čagalj, 101 pjesma (izbor Sarajevo), Kiša/Rain (dvojezično; hrvatsko-englesko), Hladni rat.

Stihovi su mu uglazbljeni na 50 - ak nosača zvuka, a pjesništvo tiskano u 20 - ak zbirki poezije: Brod u boci, Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenijem), Narodne pjesme, Poesia e canto (Napulj), Zagreb i ja se volimo tajno, Hotel Balkan, Pjesnikov bratić, Pjesnik opće prakse, Slatka smrt, Stihovi, Čagalj, Zabranjena knjiga, Dječje oči...

U Italiji njih 12: točnije 4 za vlastitu poeziju (»Poesia aperta«, »Brianza«, »Marineo« i »Turoldo«), 2 za esejistiku izvorno na talijanskom (»Lerici Pea« i »Flaiano«), a preostalih 6 za talijanistiku, prevođenje ili životno djelo (»Quasimodo«, »Gabicce mare«, »Circe Sabaudia«, »Agrigento«, »Biagio Marin« i »Montale«).

Zeumera), Severia Mercadantea (La Poesia), njemačko-argentinskog skladatelja i dirigenta Michaela Gielena (Rückblick, Serenade), njemačkog violista i skladatelja Volkera Davida Kirchnera (Aus dem Buch der Könige), Paganinijev Caprice br. 24 i Tango Astora Piazzole.

Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najvažnije Ausiŕs March iz 1972. i Carles Riba iz 1979. za poeziju, nagrade Octubre-Andrňmina iz 1977. i Josep Pla iz 1981. za prozu, nagrada Josep Vallverdú iz 1994 za esejistiku i nagrada kritike Serra d ' Or iz 1996. Kao pjesnik objavio je, između ostalih, sljedeće naslove: Buka: kiša lomi zvijezde: buka (Renou: la pluja ascla els estels: renou) (Valencia, 1976.), Zarobljenici zagrade (Presoners d ' un parčntesi) (Barcelona, 1978.), Osmijeh trave (El somriure de l ' herba) (Barcelona, 1979.), Mel-o-drama (Mel-o-drama) (Barcelona, 1981.), More mati (Maremar) (Barcelona, 1985), U ime mora (En el nom del mar). 1991. godine sabrao je sve svoje dotad objavljene pjesme u Ljubavnim diktatima (Poezija 1971 - 1991) (Dictats d ' amor (Poesia 1971 - 1991).

Posljednja od njegovih poesia pripada žanru tragedije, estetski izbor koji zadire u prizor i izraz, do točke u kojoj u potpunosti potčinjava figurativni element slike.

Vrijedi spomenuti da je godine 2002. španjolski pjesnik Javier Bizarro Bentitz osvojio prestižnu nagradu " Premio de Poesia Antonio Machado " sa svojom pjesmom posvećenoj parku Kristiana Krekovića (Los fantasmas del Parque Kristian Krekovic), između 154 ostalih radova.

O njegovom pjesničkom opusu pisali su Ante Petravić u knjizi " Treće studije i portreti " (1917.) i fra Anđelko Rabadan u knjizi " La Poesia Italiana del P.

Manifestacija se danas nastavlja predstavljanjem knjige Danijele Berišić Antić Poezija, moja velika strast " (La poesia, grande passione mia).

Napisao je više poznatih uspješnica, poput Stessa spiaggia e stesso mare (Piero Focaccia), Perdono i Cento giorni (Caterina Caselli), Quando l amore diventa poesia (Orietta Berti), a radio je i za druge poznate tal. pjevače (Iva Zanicchi, Massimo Ranieri i dr.).

Nakon organizirane akcije dobrovoljnog darivanja krvi, 25. srpnja u 21 sat na rasporedu je Musica Poesia na Trgu mudrosti kada će gostovati pjesnikinja i recitatorica Nikolina Mojić te kantautorica Tea Vidaić.

U Caféu Poesia, još jednoj od 15 lokacija uključenih u vladinu inicijativu, većina ljudi danas čita i radi putem prijenosnih računala, potpuno nesvjesni Borgesa na policama.